muzikologija

subota, 15.01.2011.

PREMIJERA!

Jennifer Lopez - On The Floor (feat.Pitbull).mp3

ponedjeljak, 10.01.2011.

PREMIJERA!

Britney Spears - Hold It Against Me.mp3

petak, 07.01.2011.

USKORO!

petak, 31.12.2010.

RECENZIJA: BRUNO MARS, B.O.B, JAMIE FOXX, NE-YO, NELLY, KID CUDI, BRANDON FLOWERS...

Prošla dva posta bila su posvećena pjevačicama, no nisam zaboravio kako su i neki muški izvođači objavili svoje albume ove godine. Ovaj post bit će posvećen uglavnom njima, a zatim u nastavku i nekim albumima koje nisam stigao predstaviti kroz godinu, a svakako to zaslužuju. Kako se pred kraj godine uvijek preračunam i ne ostane mi vremena napisati nešto više o čemu bih htio, i ovaj će post (nažalost) tradicionalno obuhvatiti puno izdanja, a malo teksta. Tu su na sreću ocjene koje će, nadam se, nadomjestiti nedostatak teksta. Zapravo je trebalo biti još dva posta do kraja godine, jedan s novijim izdanjima koje nisam spomenuo, a onda i jedan zadnji za ovu godinu, s albumima koje nisam stigao predstaviti kroz godinu. Ovaj prvi već je praktički imao spremne recenzije za Brunu Marsa, B.o.B., Ne-Ya i Jamie Foxxa, a sad krećem u rezanje teksta kako bi tekst bio relativno izjednačen za svakog od njih. Post će biti nadopunjavan kroz nekoliko dana kako bi svi albumi ostali pod ovim datumom i ovom godinom.


Godinu je obilježilo nekoliko debitanata. Bruno Mars i B.O.B. ovojili su vrhove top lista suradnjom na pjesmi Nothin On You, a nedugo zatim obojica su objavili svoje debitantske albume. U trojcu je još i Travie McCoy koji je pak s Marsom imao hit Billionaire. Bruno Mars dominirao je listama i svojim hitom Just The Way You Are, a najnoviji sing Grenade nastavlja niz, budući da je upravo jučer zasjeo na br.1 Billboardove ljestvice singlova. Doo-Wops & Hooligans u prodaji je od listopada, a na tragu je singlova koji su ga najavili. Ako ste ga voljeli na singlovima, prepostavljam da će vam se svidjeti i album. Ni jedna pjesma nije me se nešto posebno dojmila, niti bih neku od njih slušao na repeatu, ali pretpostavljam da ne bih promijenio stanicu da ih čujem negdje na radiju.
OCJENA: -4


B.O.B. je također skupio već nekoliko hitova. 3 top 10 singla u Americi (od toga i jedan #1 singl, Nothin On You) i 2 #1 singla u Velikoj Britaniji (Nothin On You, Airplanes). Popaste melodijice, ciljanje na zarazne refrene i slični trikovi negdje upale, negdje ne. U ovom slučaju niti doprinose boljem upoznavanju dotičnog izvođača, niti mu dopuštaju da dođe do izražaja bez upečatljivog refrena. Love The Way You Lie je bio hit kakav je bio, neću mu to oduzimati, no ta pjesma sve duguje Rihanni. Bila bi hit i da to nije bio Eminem. Mogao je biti bilo koji reper, ali nisam siguran da je mogla biti bilo koja druga pjevačica. I B.o.B. malo prečesto zvrši kao nebitan na svojoj vlastitoj pjesmi.
OCJENA: 3


Foxxov vokal ima u sebi nešto zanimljivo. A i očito je da se čovjek dobro zabavlja sa svojom glazbenom karijerom, nemam osjećaj da radi nešto samo radi novaca, a ni pjesme nisu sklepane tako da zvuče kao da im je jedini cilj osvojiti vrh top lista. Suradnje s Timberlakeom i Drakeom su odlične, šteta je međutim što ne dopusti i svojim slušateljima da se više zabave s njegovom glazbom i u njoj malo više uživaju. Sve na momente zazvuči kao kućna radinost kojoj možda i ne bi trebala biti namjena da iz iste izlazi.
OCJENA: 3


Ne-Yo je napravio možda najujednačeniji album svoje karijere. Slično kao i Ciara zapravo. Na prethodnim albumima su imali puno boljih pjesama, ali kao cjelina oba funkcioniraju bolje od prethodnika. Da moram raditi neki top 5 njegovih pjesama, ni jedna ne bi bila s ovog albuma, ali je činjenica da bi tih 5 bilo razbacano po različitim albumima. S druge strane, da moram odabrati najbolji njegov album, bio bi to ili ovaj ili prethodni. Kritika naravno ide užasnom omotu albuma, ne znam je li gori ovaj ili onaj Nellyja.
OCJENA: 4


I Nelly ima novi album. Nekad jedan od najuspješnijih repera s hitom do hita i milijunima prodanih albuma, danas se teškom mukom probija do vrha. U 5 godina nije imao top 10 singl i sada na krilima pjesme Just A Dream (br.3 na Billboardovoj ljestvici singlova), objavljuje novi album. Tu je i duet s Kelly Rowland, s namjerom da valjda ponovi uspjeh hita Dilemma, tu su i T.I., Akon, Keri Hilson, Diddy...., no album je zapravo upravo onakav kakav sam očekivao. Nelly već odavno nije relevantan u glazbi, a ni ovim albumom nema za reći nešto zanimljivo.
OCJENA: 3


Kid Cudijev novi album bio je jedan od onih koje sam najviše iščekivao. Sjećam se kako se nisam oduševio prvijencem na prvo slušanje, a onda su me polako jedna po jedna pjesma zgrabile i album se nametnuo kao jedan od najboljih te godine. Nisam stoga recenzirao ovaj album čim je izašao, mislio sam (nadao se zapravo) kako će se dogoditi ista stvar kao s prvijencem. Međutim, koliko god imao nekoliko zaista odličnih pjesama, ništa od toga. Kudi je postao previše cmizdrav (ne mračan, postoji razlika), brige su mu se povećale i više ne opterećuju samo njega nego i slušatelja. Imao je i prvi album manjkavosti, ali je djelovao puno iskrenije i spontanije. Ovaj mi na momente doslovce doseže neke nove granice iritacije, onaj pokušaj kad se od sjebanosti radi filozofija i pretvara u prenemaganje. Gle kak sam kul sjeban.
OCJENA: -4


Brandon Flowers objavio je svoj solo album. Nije mi baš jasno zašto, iz dva razloga. Grupa se nije raspala i zvuk je ostao osti. Shvatio bih taj potez ukoliko bi bio opravdan nekim novim zvukom, eksperimentiranjem, izletom u novo i nepoznato, blabla. Ali napraviti album na tragu zvuka grupe, pa čak i slabiji... Neoriginalno, nemaštovito...Jedine dvije pjesme vrijedne spomena su upravo one objavljene kao singlovi (Crossfire i Only The Young), no ni one nisu iskočile iz okvira zvuka grupe.
OCJENA: -3

Nastavlja se.....

SRETNA VAM NOVA GODINA! Puno zdravlja, ljubavi, novca i dobre glazbe i filmova:-))

srijeda, 22.12.2010.

RECENZIJA: KEYSHIA COLE, KATY PERRY, KE$HA, DUFFY, KERI HILSON

Nekad perspektivna pjevačica i velika nada r&b glazbe, djevojka s iznadprosječno dobrim vokalom, danas se utopila u moru bezlične glazbe. Nije Keyshia nikad imala previše stila i često je izgledala čudno na sceni. Bez osjećaja za ritam, nezgrapna, loše odjevena, s lošom frizurom....Ali imala je iza sebe nekoliko dobrih pjesama, odlične interpretacije i sve ovo nabrojano padalo je u drugi plan. Spala je nažalost na tek dobar vokal, dobrih pjesama sve rijeđe na vidiku. A loš ukus došao je ovog puta (između ostalog) i u obliku katastrofalne naslovnice albuma. Kakva naslovnica, takav i album. No da ne precjenjujemo Keyshiu, sve ono na prvom albumu bilo je pod palicom dobre ekipe a i vjerojatno pod pritiskom za što boljim utiskom debitantskog albuma na publiku, ostavljena ovako slobodnih ruku da bira suradnike i svoj zvuk, postala je možda ona prava Keyshia, bezvezna i bezlična. S namjerom da ugrabi dobre brojke s Božićem pred vratima. Uspjelo joj je jednom, uspjelo je Mary J. Blige i još nekolicini nekoliko puta, vidjet ćemo.... Ima tu nekoliko dobrih trenutaka, puno gostiju (Nicki, Faith Evans, Tank, Timbaland...u pravom sam stanju šoka što nema Drakea. Evo dvaput sam provjerio i budem još jednom, za svaki slučaj. Pa ću si kasnije, vlastite statistike radi, prebrojati ovogodišnje albume na kojima nisu Nicki ili Drake), ali glazba napreduje prebrzim tempom da se netko može provlačiti s ovakvom neinovativnošću, a moja je temperatura trenutno previsoka da bi mi uši podnosile išta što mi nije svježe, originalno, zanimljivo ili zabavno.
OCJENA: 3

Teško mi je ocjenjivati Katy i Ke$hu odvojeno, meni je to ista vrsta glazbe, sa sličnim vokalima, sa sličnom energijom, imaju sličnu osobnost, obje ostvaruju relativno slične rezultate po top listama i u komercijalnom smislu, tu su negdje po godinama i rade sa istim ekipama. I da, rade skoro jednako lošu glazbu.

Ono što je posebno iritantno kod Katy Perry je njen vokal. Sva raskoš te iritantnosti savršeno je prezentirana u aktualnoj Firework. Krv na uši. Na stranu sad njena iritantna osobnost, nemam toliko vremena, a i previše bi zauzelo prostora, ali slušati njene iritantne falševe dok pjeva uživo je naprosto nepodnošljivo. Kako u zadnje vrijeme nastupa posvuda, nominirana je za svašta (nominacija za Grammy za najbolju pop vokalnu izvedbu je ipak najbolji vic), imao sam ju prilike čuti nekoliko puta i svaki put mi je proparala uši što iritantnim falšanjem, što tom nekom nekontroliranom interpretacijom, iritantnom deračinom u mikrofon. A ja mrzim deračine. I nadam se da sam dovoljno puta upotrijebio riječ «iritantno», iako bih mogao još. Jednostavno mi je postalo previše gadljivo gledati ljude poput Luke Nižetića ili Katy Perry, koji nisu u stanju svoju ljubav prema glazbi pretočiti u jedan drugi oblik, nego moraju maltretirati ljude oko sebe svojim ograničenim vokalima. Ma ne čak ograničenim, ima puno ograničenih vokala koji imaju lijepu boju, njihovi su vokali nula. Nema apsolutno ničega u njihovom glasu. Da stvar bude gora, potrudila se Perry da nam fino ponudi i odvratno infantilne tekstove (nekoliko referenci na gubitak nevinosti itd), gdje je zaista teško povjerovati da ta osoba ima 26 godina i da ima ikakvu ljubav prema glazbi, s obzirom na pjesme koje je odlučila servirati ljudima. Hm, sjetih se sad Justina Biebera i koliko to dijete mora svakodnevno čitati ružnih stvari o sebi, pored toliko degenerične glazbe i svakakvih cirkusanata na sceni.
OCJENA: 2


Jedan od tih cirkusanata je i famozna Ke$ha, no njoj ipak treba priznati jednu stvar. Cura djeluje manje fejk nego puno ostalih i kad pjeva o tome kako je pijana, nadrogirana, kako jede ljudske organe i slično, nekako joj vjerujem. Jer izgleda upravo tako - pijano i nadrogirano. I šporko. I boli ju neka stvar za sve. Daleko od toga da moram zbog toga više cijeniti njenu glazbu. Ne moram. Što se toga tiče, pjesme ne razlikujem previše. Svako malo imam osjećaj da će uletiti tik tok on the clock. Dr. Luke i Max Martin s nevjerojatnom lakoćom nametnuli su mi se kao najiritantniji duo u pop glazbi današnjice. Zanimljivo koliko je bilo kritika na račun Stargate koji su napravili neke od najboljih pjesama u zadnjih par godina, a ne vidim ih ni upola toliko na račun ovog dvojca, a 90% onog što izađe iz njihove radionice u zadnje vrijeme je teško smeće.
OCJENA: -2


Oni koji prate moj blog znaju da na početku nisam bio pretjerano sklon Duffy. Istina, par pjesama s njenog debitantkog albuma mogu poslušati još i danas i nisu izgubile na kvaliteti, no svejedno nisam s nekim oduševljenjem prionuo preslušavanju njenog novog albuma, i evo nakon dva preslušavanja opet imam onaj neki početni problem s njom. Nije (toliko) stvar u vokalu, iako imam osjećaj kako se neki pjevači vole razuzdati nakon uspjeha prvijenca pa tako i Duffy i James Blunt i Adam Levine svakim novim albumom malo više cvile i paraju uši. Ima tu par dobrih pjesama, ali cijela ta atmosfera i ton albuma su nekako previše patetični i slinavi. Da, kad ju čujemo, znamo tko je. Ali što znači ta činjenica kad sve ono što daje nekim pjesmama, istovremeno drugima uzima.
OCJENA: 3


Kritika negoduje, publici se sviđa. Tako bi se ukratko mogle opisati reakcije na novi album Keri Hilson, No Boys Allowed, njen drugi studijski album koji se u prodaji pojavio jučer. Misli li Keri da dostojno može nastaviti niz u koji je (u svom spotu) između ostalih stavila Dianu Ross i Janet Jackson? Tko zna. Možda im je tim videom samo odala počast, a možda o sebi ima jako visoko mišljenje. Što nas dovodi do drugog spota gdje je polugola i sva neka opasna i seksi, hvata se za strateška mjesta, blablabla. Nekome se može činiti da su spotovi međusobno proturječni u pogledu njene osobnosti, ali ne i njoj. Ona je tim spotovima lijepo ocrtala svoj novi album. Ima tu svega, najmanje njenog identiteta. Beautiful Mistake i All The Boys su jedine koje ću ovdje izdvojiti, ostatak uglavnom bla.
OCJENA: 3+

četvrtak, 09.12.2010.

RECENZIJA: CHERYL COLE, JAZMINE SULLIVAN, CIARA, CHRISETTE MICHELE

Britanska ljepotica objavila je nedavno svoj drugi studijski album, a sve ono što sam napisao u komentaru o prvom albumu, mogao bih ponoviti i ovdje. Cole nema vokal koji bi nosio pjesmu. Nema ni puno pjesmama koje se uzdižu iznad osrednjeg. Ono što ima je ta neka magnetska privlačnost, skromnost i simpatičnost i kad se ta njena osobnost poklopi sa dobrim videom, pokojim dobrim nastupom i sl., uz ono malo pjesama koje nadiđu prosječnost, dobijemo hit. Parachute s prvog albuma ili Let's Get Down s ovog su dobri primjeri kombiniranja njenog vokala s produkcijom. Nema vokalnog prenemaganja, čist vokal od kojeg se ne zatijevaju rasponi i beat u pozadini. Na drugoj strofi LGD malo potegne u drugi tonalitet i to je to. Čak je i prepoznatljiva. Svjestan sam da ju kritika ne može smisliti, da je trn u oku svim talentiranim glazbenicima koji nikako da se probiju, curama koje se toliko silno trude biti sexy, a ona ih premaši na svim listama....Nema Cole puno toga na svojoj strani. Osim popularnosti:-) I ne mogu se suzdržati i ne reći da ju radije čujem nego Aguileru.
OCJENA: 3+


Jazmine Sullivan mi je trenutno jedna od najdražih r&b glazbenica. Uglavnom zbog sirove emocije koju lako prenosi u svojim pjesmama zbog svog specifičnog, bogatog vokala. Onda i zbog nekih pjesama. Dva najavna singla albuma, Holding You Down i 10 seconds, odlične su pjesme koje pokazuju Jazmine u njenom najboljem izdanju. Nisam nažalost naišao na puno takvih trenutaka na njenom novom, drugom po redu studijskom albumu, Love Me Back. Ljepotu svog vokala prezentira skoro na svakoj pjesmi (odlična Don't Make Me Wait je pjesma gdje biste ju teško prepoznali ako niste dobro upoznati s njenim radom i live nastupima), Stuttering je odlična pjesma koja skače iznad prosjeka, no pjesme poput Love You Long Time i Luv Back narušile su cjelokupan dojam, to je nešto što bi snimila pjevačica daleko slabijeg kalibra od Jazmine.
OCJENA: -4


Ciaru volim na jedan neobičan način. Nije dosad snimila neki čvrsti album, sklopljen u finu cjelinu od početka do kraja, sve se često činilo čudno skrpano, forsiranje balada, agresivnih klupskih pjesama..., a zapravo je uvijek bila najbolja u sredini. Lover's Thing, Keep Dancing On Me i Promise neki su od najboljih njenih trenutaka. U njima dolazi do izražaja i izrazito ugodna boja njenog vokala iako nema raspon i jačinu. Unatoč tom manjku dobro pogođenih (ili da kažem prilagođenih) pjesama, ima nešto privlačno u njoj (osim fizičkog izgleda), njenim nastupima, njenoj nekoj zaigranosti u glazbi, uživanju u istoj. Nešto kao Rihanna u pop glazbi, Ciara je u r&b glazbi. Možete očekivati svašta, puno eksperimentiranja, samim time i puno promašaja. Ali kad pogode, pogode jako dobro. Žao mi je zbog brojalica poput Girls Get Your Money, ali druga polovica naslovne pjesme, Speechless, Heavy Rotation....to su neki od razloga zašto nije teško dati joj šansu opet i opet i opet. Pročitao sam jednu jako lošu kritiku albuma, ali ja bih ipak rekao kako je ovo njen najujednačeniji album do sada. Volim Ciaru, volim neke njene pjesme, ali ne mogu ni za jedan njen album reći da mi je dobar. Ovaj je nekako najbliže tome.
OCJENA: 4


Chrisette Michele upravo je objavila svoj treći studijski album, Let Freedom Reign i iako je vidljiv manji pomak u odnosu na prethodni album, sve je to još uvijek nedovoljno privlačno, dosadnjikavo čak...Tekstovi su previše površni i repetativni, produkcija nije na nekoj zavidnoj razini, vokal nije dovoljno zanimljiv da spasi slabije pjesme itd. +neka čudna energija pjevačice, iritantno samodopadna. Goodbye Game je lijepa pjesma, I'm a Star također. Ali to je uglavnom to od Chrisette.
OCJENA: 3+

subota, 04.12.2010.

NOVO!! *UPDATED*

Nina Badrić - Moje Oči Pune Ljubavi.mp3
Najnoviji singl Nine Badrić, ujedno i pjesma iz promotivnog spota za novu televiziju, Doma TV. Link je preuzet s Nina Badrić Fan Page s facebooka. Tekst i glazbu potpisuje Nina Badrić, aranžman Ante Gelo. Uživajte!

utorak, 23.11.2010.

RECENZIJA: HURTS, RIHANNA, FAITH EVANS.....

Jedna od stvari koje me strašno iritiraju u glazbi je ona o kojoj sam jednom već pisao, a odnosi se na nesrazmjer imidža koju izvođač nameće i glazbe koju prezentira. Najbolji primjer za to je Lady GaGa, koja unatoč svom "šokantnom", "ekstravagantnom", "kontroverznom" imidžu nije ponudila ni jednu pjesmu koja bi parirala istom. Rihanna, Kelis, Lily Allen, Nicki Minaj, Ke$ha, P!nk...sve su to pop glazbenice koje danas hrabro zakoračuju u svoje pjesme, bez imalo suzdržavanja i opreza hoće li naići na zid kod publike. GaGina hrabrost zapela je na njenoj odjeći, njena najveća hrabrost bila je stavljanje hrpetine sirovog mesa po cijelom tijelu i samim time najednom prestaje biti šokantna, postaje smiješna i isforsirana. Jedan od (nešto blažih) primjera je i grupa Hurts, koja se pojavljuje s jasnom slikom o identitetu koji žele imati, stilizaciji spotova i nastupa, ali ne i glazbom koja bi pratila trud posvećen vizualnom identitetu. Bez imalo pretjerivanja mogu reći kako mi je Wonderful Life jedna od najgorih pjesama koje sam čuo u zadnje vrijeme. Ako tome dodamo i katastrofalno loš spot... Zapravo je teško procijeniti kojoj je publici namijenjen ovaj album. Oni koje vole elektro pop zasigurno će posegnuti za nekim kvalitetnijim imenima, što se tiče onih mekših stvari, sve će te to naći u puno boljem izdanju na stotinama drugih albuma. No ako kojim slučajem nikad niste slušali Pet Shop Boys, Keane, Travis, Kylie, Depeche Mode i slične, vjerujem kako bi vam se možda i mogao svidjeti ovaj album. Ispod površine pak predstavlja nešto grozno u glazbi (prije svega manjak talenta) i tek jedan trend u nizu koji zaglupljuje publiku. Strofe pjesme koja otvara album - Eto, u tolikoj količini imam nešto lijepo za reći o ovom album. S pripjevom ista priča tj. problem koji se provlači kroz cijeli album. Banalni, jeftini, kičasti, eurosongovski treš.
OCJENA: 2+


Možete ju voljeti, možete ju mrziti, može vam ići na živce, ali neke stvari jednostavno ne možemo poreći. Rihanna je stvorila brand. Vjerojatno najzaposlenija djevojka u glazbenoj industriji upravo je objavila svoj peti studijski album u 5 godina karijere, nema namjeru usporiti, a metoda je to koja u njenom slučaju očito pali. 8 #1 singlova, a deveti na vidiku. Only Girl (In The World) ima veliku šansu postati #1 za 3 dana i samim time stvoriti jednu neobičnu situaciju, budući da će na tu poziciju zasjesti nakon What's My Name, službeno drugog singla s albuma.
Loud nije jak. Ima tu velikih propusta. Cheers i California King Bed zaista su čudna rješenja ne samo za ovaj album, nego i za Rihannin repertoar u zadnjih par godina. Ali isto tako ima i nekoliko bisera, koje Rihanna redovito servira na svakom svom albumu. I da se vratim na početak, zaista ju je teško ignorirati. Vokalno je jaka, originalna je, zabavna, i nepredvidiva. A treba i to znati cijeniti.....A ako ste kojim slučajem uspjeli negdje uhvatiti njen sinoćnji nastup na American Music Awards, stvari će vam biti još jasnije. Album u prodaji od prošlog tjedna.
OCJENA: 4


Najnovijim singlom Gone Already, Faith Evans je najavila svoj dugoočekivani novi album koji se u prodaji pojavio nakon stanke od 5 godina. Odličan izbor prvog singla, no album uglavnom razočarava. Doslovce se nemam za što uhvatiti osim spomenute Gone Already, koja jedina uspijeva pohvatati nešto contemporary r&b-a, ostatak je tek blijeda kopija svega što je nekad prije radila, mlake, nepamtljive, neinspirativne pjesme bez imalo duše od kojih ne samo da ni jednu ne vidim da postaje (manji!) hit, nego ni da si ju zavrtim još koji put. Šteta zapravo, Evans ima jako lijep vokal, iza sebe ima nekoliko dobrih pjesama, odličnih suradnji (s Whitney Houston na Heartbreak Hotel, s Diddyjem na I'll Be Missing You...), pa da se baš ne mogu razabrati dvije, tri dobre pjesme....
Album Something About Faith u prodaji od 5.listopada.
OCJENA: 2+


Lijepo je da u navali generičkog teen popa, ljigavog američkog pop-rocka i banalnog euro-dancea postoje i glazbenici koji se ne vode za trendovima već kvalitetom. Jedan od njih svakako je i Cee-Lo Green, koji je u svojoj diskografiji nanizao toliko dobrih pjesama da uopće nisam u stanju doživjeti mane ovog albuma pored odličnih pjesama. Naravno da pjesmu trebao gledati kao pjesmu. Ili je dobra ili nije. Ali je neosporna činjenica da u nečijim rukama i s drugačijom energijom ona poprima jedan novi oblik. Mogu zamisliti Ushera da otpjeva bilo koju od pjesama s ovog albuma i da mi bude jednako dobar, ako ne i bolji u svojoj interpretaciji. Ali to je ono što razlikuje izvođača od drugog izvođača. Mogu ga zamisliti da ih pjeva, ali ne i da ih odabere za svoj album, iako sam siguran da bi mu svaka (a tu je najveća ironija) bila odlična. Da, pokupit će putem koji dolar više, ali Green će u konačnici biti taj koji će se moći osvrnuti na svoje pjesme bez srama. I Want You, Fool For You, Wildflower, Old Fashioned... Nice stuff. Album u prodaji od 5.studenog.
OCJENA: -5


Kanye West nakupio je podosta mrzitelja nakon famoznog uletavanja u govor Taylor Swift vičući u mikrofon da je Beyonce najbolja. Ja nisam imao problem s tim. Na stranu činjenica da svatko zaslužuje priliku zahvaliti se za osvojenu nagradu, ali i meni je došlo u tom trenutku da napravim isto. Djevojka koja prodaje milijune albuma, a čiju ni jednu pjesmu nisam nikad zapamtio, koja loše zvuči uživo, čije pjesme imaju rok trajanja kraći od bilo koje instant zvijezde. Možemo se iz današnje perspektive sprdati sa Macarenom ili Coco Jumbom, ali i jedan hit je ipak hit. Kojeg se sjećamo i nakon 10,15 godina. Sumnjam da će ijedna pjesma Swift ostaviti nekog dubljeg traga. Barem ne dubljeg od nekog kao što je Beyonce. Kritika je došla zapravo od prave osobe, jer je u muškom glazbenom svijetu Kanye nešto slično. Na stranu njegova narcisoidnost i umišljenost (s kojima se na kraju krajeva i sam suočava u svojim tekstovima), ali je on je svojevrsni glazbeni genijalac. Svaki album mu je u najmanju ruku vrlo dobar, s tim da je na svakom nakupio i po nekoliko izvanrednih trenutaka. I koliko god ne volim rap, toliko je s druge strane on jedan od izvođača koji su se najčešće zavrtili na mom playeru. Da ne spominjem opet i genijalne pjesme koje je napravio za neke druge izođače.
My Beautiful Dark Twisted Fantasy je njegov 5.studijski album, a pokazuje Westa u njegovom najboljem izdanju. Raskoš produkcije, tekstovi, sampliranje....sve je odrađeno bez greške. Album u prodaji od danas.
OCJENA: 5


Nisam mario za Nicki Minaj iz više razloga. Ne volim rap, ne volim njen glas i ne volim ju na suradnjama koje je imala do sad. Nisam stoga nešto posebno željno iščekivao njen debitantski album, ali me Nicki ugodno iznenadila. Ne samo da ju možemo čuti i kako pjeva (i to zvuči skroz ok), nego album ima i neku dubinu. Pjesme nisu nabacane tek tako, imaju nekog smisla i čak zapnu u glavi i možete ih i pjevušiti, a impresivna je i lista gostiju koje je okupila: Kanye, Rihanna, Eminem, Drake i Natasha Bedingfield. I moram pohvaliti genijalan cover. U doba fotoshopa gdje vam stanjuju ruke, noge, struk...., tko kaže da na coveru uopće morate imati ruke i da vam noge ne smiju biti i dvaput duže?:-) Album u prodaji od ovog tjedna.
OCJENA: 4


Usherova silazna putanja nastavlja se i s najnovijim albumom. EP točnije, to je sad očito novi trend. Objavite album, nakon nekoliko mjeseci objavite sve ostatke s prvog albuma ne biste li zaradili koji dolar više. Usherov ego još je veći, osobnost još iritantnija, broj cura se povećao, broj flertova, prevara, preljuba raste, a kvaliteta obrnuto proporcionalna. Izuzev odlične Lay You Down (koja je i najavljena kao sljedeći singl), ništa na ovom albumu nije vrijedno pažnje...
OCJENA: 2+


Još jedna vrlo neobična pojava na glazbenoj sceni. Ne zna pjevati, ima grozne pjesme, a evo je ipak se nekako probija po top listama. 2 top 10 singla u Engleskoj, top 15 hit u Americi....Za nekoga tko ima problem otpjevati jednu strofu svoje pjesme live, to je veliki uspjeh. Čestitke Shontelle. Album u prodaji od 21.rujna.
OCJENA: 2


Nisam nikad bio fan Scisssor Sisters no imali su nekoliko dobrih keči pjesmica. Novi album mi je međutim totalno neinspirativan i dosadan. Sve smo to već čuli i vidjeli milijun puta, uglavnom na njihovim prethodnim albumima. Bojim se da nemaju apsolutno nikakvu relevantnost na glazbenoj sceni, unatoč konstantno dobrim kritikama.
OCJENA: -3


Arcade Fire s druge strane nastavljaju svoj započeti niz dobrih albuma i vraćaju se s odličnim svježim zvukom. Jednako zanimljivi, jednako uzbudljivi i jednako dobri kao na samom početku, s lakoćom se nameću se kao jedan od najboljih bendova koji su se pojavili u posljednjem desetljeću. Album u prodaji od 2.kolovoza.
OCJENA: -5


Fantasia polako i fino kristalizira svoj izričaj. Relativno dobar album iz radionice jedne od bivših pobjednica Američkog idola. Uz nekoliko pjesama vrijednih spomena (Who's Been Lovin' You), tu je i odlična The Thrill Is Gone, nesumnjivo jedna od najboljih r&b pjesama ove godine. Njen treći studijski album Back To Me u prodaji je od 24.kolovoza.
OCJENA: -4

nedjelja, 01.08.2010.

RECENZIJA: TONI BRAXTON, JANELLE MONÁE, LEELA JAMES

Ne znam pratite li seriju 30 rock, ali ima jedna genijalna scena gdje Liz Lemon razgovara s Jennom i Jenna ljutito kaže da zna kako će riješiti problem. Liz joj odgovara "molim te samo nemoj reći - koristeći svoju seksualnost". Jenna dramatično odgovara - "koristeći svoju seksualnost!".
Toni Braxton je talentirana žena, ima iza sebe nekoliko odličnih pjesama, ima jedinstven (hm Trey Songz zapravo ima sličan) i prepoznatljiv glas, ne vidim dakle razloga da danas sve stvari rješava koristeći tu svoju seksualnost. Čak i kad nije polugola, jednostavno ima tu neku čudnu energiju u pogledu, neku nestabilnost, konstantnu potrebu dokazivanja da još uvijek ima dobro tijelo, da je sexy i neodoljiva. Nešto kao i Christina Aguilera, samo što potonja to radi na znatno vulgarniji način i nije ni približno zgodna kao Braxton, dok Braxton pak izgleda kao da joj je strašno neugodno u svom tijelu, pokreti su joj usporeni, kao da nema osjećaja za ritam na sceni i slično, ali na kraju dođe na isto - obje izgledaju nekako očajno u svemu tome.
Bio sam poprilično ugodno iznenađen nakon onog prvog "curenja" albuma, za što se odmah ispostavilo da nije službena verzija nego zbir pjesama koje je snimala za album. Šteta, jer bila bi to lijepa kolekcija vrlo dobrih pjesama. Službeno izdanje albuma na sreću ipak nije previše slabije. I čak se ne može reći se nije potrudilo oko albuma. Snimljeno je nekoliko spotova za više-manje najbolje pjesme s albuma, promovirala ih je na nekoliko nastupa, nastupala je u američkom izdanju Plesa sa zvijezdama. A evo ipak se bori s prodajom albuma, jednako kao i Aguilera - obje bilježe strahovito loše rezultate prodaje, pa je možda vrijeme da i one, a i neke druge curke nauče lekciju. Nije bitna ni promjena frizure, ni izbacivanje cice, ni oblizivanje usana, ni stavljanje na sebe svakakvih sranja, ako ne zračite nekom energijom koja privlači publiku i ako pjesme koje snimate ne nalaze svoj put do publike. Pa čak i ako su dobre, kao u ovom slučaju. Bolje i od Gaginih i Aguilerinih npr. To je upravo razlog zašto se Ciari odbija o glavu najnoviji video. Ali i zašto će Beyoncé biti popularna još godinama. Neki ljudi kuže kako funkcionira industrija, ali neki to kuže ipak malo bolje.
Osobno bih izbacio par pjesama i stavio par onih koje na kraju nisu završile na finalnoj verziji albuma, no sve u svemu ovo je jedan od onih albuma koji su prilično dobri, ali eto većina ljudi nažalost to neće nikad doznati.
OCJENA: -4


Siguran sam da ima puno ljudi koji kad pogledaju neki film, bude im odličan, ali eto začudo nemaju potrebu isti film gledati ponovo. Ja imam puno takvih primjera, kao što imam i puno primjera filmova koje bih mogao gledati barem 10 puta. Janelle Monáe spada u ovu prvu kategoriju, preneseno na glazbu. Originalna je, zabavna, zanimljiva, ima odličan vokal, na sceni je genijalna, pleše za popizdit i sve to. Poslušao sam album u jednom dahu, bez preskakanja pjesama, zainteresirala me na razini vrlo neobično privlačnog albuma, no osim što me većina stvari koje su mi dobre podsjeća na Outkast, nema tu neke pjesme koju bih si stavio na repeat i ponavljao cijeli dan. Ok, to je moj problem, ne problem Janelle, ali ja sam sam orjentiran u nekom drugom smjeru, gdje tekstovi i glazba ne predstavljaju samo stilsku vježbu, pa ipak prepuštam "pravim" kritičarima da svršavaju nad ovim albumom.
OCJENA: 4


Jako mi se sviđa Tell Me You Love Me. Poslušao sam pjesmu toliko puta da mi već ide na uši van (btw, link za pjesmu je u desnom stupcu). Očekivao sam onda i takav neki fini album. No, kako bi Ameri rekli, nisam se povezao s albumom ni najmanje. Leela ima specifičan vokal, na momente savršen, na momente iritantan (uglavnom u dijelovima gdje me podsjeća na Joss Stone koju ne volim), šteta što onda barem neka pjesma ne dosegne tu razinu koju dosegne vokal. Sve pjesme mogle su vrlo lako nastati i prije 10 godina, a previše se u tom razdoblju pojavilo albuma izvođača koji isto ovo rade na puno bolji i zanimljiviji način.
OCJENA: -3

*komentiranje opet dozvoljeno

petak, 25.06.2010.

RECENZIJA: IVANA KINDL, FEMINNEM, CHRISTINA AGUILERA, KELIS, THE-DREAM, KYLIE MINOGUE & DRAKE

Dugo me nije bilo, skupilo se podosta novih albuma i pjesama pa idem prvo odraditi dva domaća proizvoda koja su se nedavno pojavila u prodaji. A onda i velika izdanja poput onog Christine Aguilere, Kelis itd.


Svašta se "događalo" između mene i Ivane Kindl, čak su i ružne riječi padale, no neću dati da me to omete u namjeri da kažem nekoliko riječi o njenom novom albumu. Nemam nažalost ružnih riječi:-) Album Promjenjiva donosi jednu sasvim drugu Kindl od one na koju smo navikli. I hvala Bogu na tome. Uz to što trenutno izgleda bolje nego ikad, osim vizualnog identiteta očito je uz svog dečkića (s kojim je i radila ovaj album) našla i onaj glazbeni. Ako maknemo na stranu grozan spot za pjesmu Promjenjiva, malo lošeg pravopisa (ja bih, ti bi, mi bismo, vi biste, oni bi), ovo je jedan vrlo dobar pop album, besprijekorno odrađen u vokalnom smislu (interpretacija na Promjenjiva me uvijek iznova oduševi), atmosfera je fino pogođena, produkcija nenametljiva... Fali malo ozbiljnosti i čvrstine, na momente pjesme zazvuče pomalo rutinski, no sve u svemu - u cjelini i s obzirom na prosjek naših glazbenika - čisto zadovoljavajuće.
OCJENA: -4


Vatromet banalnosti i površnosti na novom albumu grupe Feminnem. Za Boga miloga, ove djevojke imaju 25, 30 godina, nisu to više djevojčice koje se hihoću pred dečkima koji im se sviđaju, upisuju u spomenar dojmove o njima, pjevaju im pred ogledalom reži-žile-pjesme i zamišljaju da pjevaju baš NJEMU. A onda 5 minuta nakon toga evo vam dramatičnog preokreta, sa suznim očima, razmazanom maskarom, ljute, očajne i wannabe emancipirane smiju se luđački sa škarama u rukama i pjevaju: imam ja svoje curke, idemo mi van, mogu zbarit kog hoću, a ti odjebi! Ili jesu?:-S Kako god, teško mi je zamisliti da su kad su bile malene maštale o tome da budu pjevačice i da pjevaju upravo ovakve pjesme. "dušu razdiru mi bure nemira....gasim facebook profil, brišem aplikacije...gubi se i odnesi sve svoje nevjere...nije moje srce nije, ljubavi da ima dvije" Za nekog tako zagriženog za uspjeh kao što su Neda i Pamela, čudno mi je da nisu do sada uspjele skupiti jednu poštenu pjesmu, a teško je čak i procijeniti kojoj je publici ovo namijenjeno. Ovo je zapravo glazba koja nadilazi godine. Kriterij je IQ. Žao mi je samo Nike Antolos, prekrasne djevojke koja čak ima i stila, a koja vjerojatno nema ni najmanjeg pojma u koji treš se upustila. Maja Šuput idealan je izbor za treću članicu.
OCJENA: 2


Što se tiče mojih antipatija prema Aguileri, zaista nikad nisam dao da one zasjene dobru pjesmu. A dobrih pjesama je bilo. Na nekom albumu manje, na nekom više, ali ima Aguilera nešto talenta i znao je tu i tamo doći do izražaja. Problem se međutim javio u lošem ukusu, da ne kažem neukusu pjevačice. I sve ono što od početka govorim za nju, sad dolazi na svoje i vidim kako je nekim glazbenim kritičarima trebalo ohoho da vide s kakvim glazbenikom imaju posla.
Vrlo dobar primjer je najnoviji video za pjesmu Not Myself Tonight, koji je itekako mogao biti fino koncipiran, čisto minimalistički, Aguilera u klubu, zabavlja se, malo prelazi granice, ovo ono, o čemu zapravo i pjeva, je l, whatever... Ali ne. Moralo je tu biti nekakve ekscentričnosti, vulgarnosti i sve na kraju zapravo ispadne neugodno za gledati, jedan od najgorih spotova koje sam vidio u zadnje vrijeme. Čak je i Alejandro gledljiviji. Aguilera po ne znam koji put ispada obična prljava prostakuša uživljena u samu sebe preko svake mjere, a neuspjeh pjesme valjda joj je dao dobru lekciju kako ju u takvom izdanju nitko ne želi gledati.
Aguilera jednostavno ne zna što bi sa sobom, što bi pjevala, kako bi izgledala, a to je konačno prepoznala i publika. U drugom tjednu bijednih 60 000 kopija albuma za nekoga tko je prodavao milijune nije ništa čudno kad se izvođač vrati nakon toliko godina s pjesmama poput Woohoo, Desnudate, I Hate Boys i sl. I sad kad sve polako tone, izvlači se singlom You Lost Me. Nepošteno bi bilo reći da nema pokoja dobra pjesma na albumu (uz spomenutu Lost Me, tu su lijepi trenuci poput Lift Me Up, All I Need i I Am), ali album kao album je jedan veliki (jeftini) promašaj za jedno tako veliko ime, a sve maloprije navedene pjesme mogle su se lako naći i na Stripped i na Back To Basics (disc 2), tako da u tom smislu nema pomaka unaprijed, prvi dio albuma vuče unatrag, pa čistom matematikom dobijemo predznak. Moram za kraj istaknuti vrlo zanimljive i simpatične pjesme koje su se našle na deluxe izdanju albuma, od kojih je skoro svaka trebala zamijeniti neku s regularnog izdanja albuma.
OCJENA: -3


Biti stalno svjež i originalan, a ne izgledati kao da radite velike kompromise nije nimalo lak zadatak, no uvijek se pojavi netko tko to radi kao od šale. Kelis je jedan od takvih primjera. Kad je najavila album suradnjom s Guettom, nisam bio previše oduševljen, no njegov doprinos ovdje je minimalan, a album itekako zanimljiv i uzbudljiv. Kelis je uvijek nekako pomicala granice, stvarala originalne zvukove, vješto kombinirala žanrove, a novi album, iako slijedi neki aktualan trend, zapravo ga sam i formira. Guetta i will.i.am su se trenutno nametnuli kao producenti #1 ako želite (klupski) hit, međutim ja nisam poklonik ni jednog ni drugog, a razlog je vrlo jednostavan - u banalnosti tih njihovih pjesama. Istina, plesne su, zarazne, blablabla, ali to su po meni pjesme ograničenog roka trajanja, da ne kažm da su mi neke čak pomalo glupaste. Kelis je međutim ipak nešto veći talent od svih njih zajedno, pa nije zapravo neobično dobiti jedan ovakav album. Svojim vokalom i tekstovima dala je dubinu i sadržaj pjesmama i stvorila zapravo nešto novo na sceni. To je ono što recimo fali GaGi. Ispod svih tih kostima, drame i kontraverznih spotova imati ekšli i neki sadržaj, neku pjesmu. Koja ima smisla i nije na razini osnovnoškolskog teksta. Gutati krunicu na tekst pjesme Alejandro baš i nije šokantno i kontraverzno. Zapravo je prilično smiješno i glupo. Kelis taj mračnjak nosi u svom glasu, svom glazbenom izričaju. Ali to su ipak lekcije koje neki još moraju naučiti.
OCJENA: 4+


Oni koje prate ovaj blog vjerojatno znaju da sam veliki poklonik The-Dreama. Ne samo da imam ogromno poštovanje zbog uradaka kao što su Umbrella ili Single Ladies, već i zbog njegovih samostalnih uradaka, kojima je pokazao kako je dovoljno snažan nositi samostalan projekt ako ima u rukavu - dobru pjesmu. A dobrih pjesama bilo je puno. Prethodnik spada u jedan u najboljih r&b albuma koji su se pojavili u zadnje vrijeme.
Ne bi možda bilo u redu obrušavati se na ovaj album koliko bih mogao. Čovjek je u nekoliko navrata istaknuo kako to radi za svoj gušt, ne nameće se po medijima i ostavlja svoje uratke u sjeni velikih pjesama koje radi za druge. Iako često kritiziran zbog svog vokala, moram na početku istaknuti kako taj vokal meni ne smeta ni najmanje. Zapravo daje poseban štih tim pjesmama i ne možete ga zamijeniti za nekog drugog. Ono što smeta je jezik koji je pokupio negdje usput u ovoj slavi koju stječe. The-Dream i Ne-Yo nekako prečesto imaju tendenciju pisati ženske pjesme, pa se nerijetko dogodi da i sami sebi napišu jednu takvu i pjesma ne samo da zazvuči neuvjerljivo, nego vas zbilja natjera da podignete obrvu i da vam se pojavi upitnik nad glavom. Problem 2 je reprodukcija istog zvuka s prethodnih albuma. Osim veće bahatosti i samodopadnosti, nije donio ništa novo, svježe ili originalno. Nema ni jedne pjesme koja bi parirala jednoj Right Side of The Brain, Rockin That Shit, Nikki ili Take You Home 2 My Mama.
OCJENA: 3+


Problem s ponavljanjem same sebe ima i Kylie Minogue na svom novom albumu Aphrodite. Zapravo ne bih to čak nazvao ponavljanjem nego pokušajem istog. Skoro svaka pjesma zazvuči poput neke stare, ni jedna ipak tako dobro kao ona na koju nas asocira. Nanizala je i ona pregršt dobrih pop pjesama, no nisam siguran kako će ijedna s ovog albuma ući u odabrano društvo kad se osvrnemo unatrag za koju godinu.
Istina, dobar video (Kylie inače ima neke od najboljih spotova + All The Lovers, još jedna dobra lekcija za GaGu) i promocija znaju učiniti čuda, no ovako na prvu sve je previše mlako. Ne bih mogao izdvojiti neku posebno lošu pjesmu, sve su nekako ujednačene, jedna malo bolja, druga mrvicu lošija i tako do kraja albuma, no Stuart Price i ekipa nisu uspjeli stvoriti neku čvrstu pop pjesmu koja bi vam ostala u glavi duže od vremena trajanja iste.
OCJENA: 3+


Prije nekoliko dana objavljen je i dugo najavljivan prvi samostalni album Drakea, Thank Me Later. Kanye, Swizz, Noah "40" Shabib (potpisuje i produkciju na odličnom novom singlu Alicie Keys - Un-thinkable (I'm Ready)), Boi-1da i Timbaland zaslužni su za produkciju albuma koji je osvojio kritiku ali i publiku - 1. mjesto Billboardove ljestvice najprodavanijih albuma sa skoro pola milijuna prodanih primjeraka u prvom tjednu prodaje. Nisam s nekim posebnim oduševljenjem očekivao ovaj album, što jer nisam bio previše impresioniran onim djelićima rada s kojim sa prethodno bio upoznat, što jer općenito nisam ljubitelj rap glazbe. Međutim, kao primjerice Kanye West i Kid Cudi, Drake je jedna druga struja rap glazbenika - miješanje rapa, elektronike, popa, r&b-a, pjevanja, odlične produkcije, ozbiljnih i zanimljivih tekstova učinili su ovaj album jednim od najuzbudljivijih izdanja ove godine.
OCJENA: 4

subota, 10.04.2010.

RECENZIJA: ERYKAH BADU, MGMT, JUSTIN BIEBER, JASON DERULO

Erykah Badu vraća se s novim albumom na scenu i nakon malo eksperimentiranja na prošlom albumu, ponovo je nježna i ovo i ono i sve što smo kao voljeli na njoj. Međutim, eksperimentirala ona sa tematikom i zvukom ili ne, uvijek je djelovala nekako intrigantno, neodoljivo privlačno i sama njena interpretacija bila je dovoljna da od dobre pjesme ispadne još bolja i po tome se recimo izdvajala od konkurentica iz te neke neo soul kategorije. Strah me to uopće izgovoriti, da me ne snađe neka sila:-), ali kao da je evolucija Erykah Badu na ovom albumu stala. Odnosno neposredno prije. Ako zanemarimo genijalnu Window Seat (James Poyser, ništa čudno), novi album nema taj neki wow trenutak, nema neke pjesme koja vas zgrabi kao primjerice Soldier s prošlog albuma, Bag Lady s ranijeg ili cijeli niz starih pjesama kojima se nametnula kao jedna od vodećih u neo soul glazbi.
Having said that (hvala Simonu), sve glazbene pohvale stoje, ako je i zastala, njen put do ovdje je i više nego impresivan, Erykah je neka svoja kategorija, smiješno je uopće uspoređivati ju s aktualnim hit izvođačima, ona uopće nije s ovog svijeta. Zaista je jedna od rijetkih koja od samih početaka svoje glazbene karijere fura svoj film, zvučala je tako na samim počecima, zvuči tako i dan danas. Ja bih samo volio kad bi bilo više pjesama kojih ćemo se sjećati i nakon 5 ili 10 godina, nešto što od nje do sada nismo čuli, nešto manje predvidivo...
OCJENA: 4


Fan grupe MGMT postao sam valjda neposredno nakon prvog preslušavanja albuma Oracular Spectacular. Kids, Electric Feel, Weekend Wars, nezaobilazna Time To Pretend.... Toliko genijalnih pjesama na jednom mjestu zaista nije lako naći. Najnoviji uradak grupe nema ni približno toliko jakih i komercijalnih pjesama. Ironija je međutim u tome da će se novi album vrlo vjerojtano već u prvim tjednima prodati više nego prethodnik sveukupno, čisto zbog usmene predaje i hvalospjeva upućenih prethodniku. Sumnjam ipak da će oni koji očekuju pitke pjesme zaraznih pripjeva doći na svoje, jer iako album ima nekoliko podsjetnika na Oracular, svojevrstan je tu zaokret ka malo alternativnijem zvuku, jednom koji je manje radio friendly. Flash Delirium, I Found A Whistle, Congratulations, Siberian Breaks i meni jedna od najdražih - It's Working odlične su pjesme, daleko od toga da nisu. Konačna ocjena međutim proizlazi iz nedostignute visine na koju je letvica postavljena prethodnim albumom. Ovaj bolje funkcionira kao cjelina, ali neke pjesme s prošlog jedne su od najboljih pjesama koje sam čuo u zadnjih nekoliko godina.
OCJENA: 4+


Priču o Justinu Bieberu pretpostavljam znate. Stavio dječak nekoliko svojih videa na youtube, ponude prštale sa svih strana. Usher i Justin Timberlake ponudili su mu ugovore, priklonio se Usheru i evo ga prodao milijun kopija prvog albuma (EP točnije) samo u Americi, a novi album ovih dana prodaje se jednako uspješno, u izravnoj borbi i čak uspješnije od mentorovog. Ocjenjivati dijete je vrlo osjetljivo područje. Nedovoljno ozbiljna glazba, predjetinjasta glazba, previše ozbiljna, nije prikladna za dob, blablabla.... Ako se ponaša i pjeva pjesme u skladu sa svojim godinama, odrasle neće zanimati. Kome bi zapravo bilo zanimljivo slušati dječaka od 16 godina kako pjeva pjesme prikladne za svoju dob, osim djevojčicama do te iste dobi? Ako zanima odrasle, zamjerat će mu se da je previše ozbiljan za svoju dob.....kako god da okrenete, netko se može naći nezadovoljan.
Što se tiče vokala, nemam zamjerke. Bieber zvuči korektno, nije iritantan i što se toga tiče, pjesme su mu fino prilagođene i teku bez previše gnjavaže. Međutim, to je samo korektnost, ništa više od toga. Što se pak samih pjesama tiče, ne mogu reći da je album ispunjen lošim pjesmama, čak ni jedna nije nešto posebno loša. Međutim, unatoč "velikim" producentskim imenima, skoro sve redom su jednako bezlične. U tom smislu, puno je veći pogodak recimo posljednji album Jesseja McCartneya. Dakle zaista nije stvar u godinama. Kad čujem malog Jacksona, oduševljen sam na više razina, kad čujem Biebera, nemam ga želju ponovo čuti. Previše je tu već prožvakanog zvuka, površnosti i iritantne imitacije fraza, pokreta i poza u cjelokupnom nastupu, a premalo osobnosti. Da, čak i za klinca. No da ne ostane sve na tome, pohvalio bih zadnje dvije pjesme koje potpisuje producentski tim The Messengers, duo kojeg sačinjavaju Adam Messinger i Nasri, pjevač i tekstopisac o kojem ćete sigurno još puno čuti.
OCJENA: -3


A sad samo za cure koje koje vole prave muškarce. Počupane obrve, na milimetar uređena bradica, afektiranje. I ne samo to, naučio je sve Usherove i Justinove pokrete. Barem on misli da je. Bilo bi mu međutim puno korisnije (barem dugoročno) da je pokupio i nešto vezano za glazbu, jer se za godinu dvije nitko neće ni sjećati tko je on. Ako sada uopće netko zna tko je on. Da stvar bude gora, Jason je pokupio već 2 hit singla. Prvi osvaja vrh Billboarda, drugi UK charta, što recimo nije ni približan uspjeh aktualnog mu konkurenta Treya Songza koji osim što zvuči 10 puta bolje, ima i jednako toliko bolji album. Cijeli album producirao je J.R.Rotem, a donosi cijeli niz pjesama bez trunkice osobnosti. Ništa, ali baš ništa nema ovdje privlačno što bi nekoga trebalo ponukati da posluša ovaj banalni treš-r&b album više od jednom. Pa čak i jednom. Od bezveznog vokala, auto-tunea, bezvezne produkcije....Šteta što nije snimio neki duet sa Seanom Kingstonom, da fino zaokruži cjelinu.
OCJENA: -2

subota, 03.04.2010.

RECENZIJA: ELLIE GOULDING

Znam da se mnogi mršte kad uspoređujem izvođače, no stvar je zapravo prilično jednostavna. Ako znate za Meryl Streep, Rogera Federera ili Beyonce, ljestvica je na njihovim područjima znate gdje. Možemo oprostiti djeci koja danas kreiraju top liste svojim downloadanjem s iTunes, oni imaju neke skroz drugačije kriterije, ali kad vam se razvije neki smisao za glazbu, ako imate malo sluha, a još k tome imate imalo širi dijapazon stvari koje slušate, teže će vam se nešto fejk prodati pod novo, originalno i svježe. Činjenica je da danas na svijetu ima stotine bendova, pjevača i pjevačica koji su za 2,3 kategorije bolji od onog što vlada listama. I rade k tome ono što se ljudima zapravo sviđa. Na još bolji i originalniji način. Ali ljudi za njih jednostavno nisu čuli.
Ajmo ovako, zamislite Oprah ili Simona Cowella kako u prime timeu dramatično i fleši najave kako će određena pjesma u sljedećih mjesec dana postati najveći hit. Nisu vidoviti, ali sama ta činjenica izgovaranja tih riječi natjerat će ljude da poslušaju o kojoj se to pjesmi radi i bum - evo pjesme na broju 1. Self-fulfilling prophecy, rekli bi ameri. Zbog pukog interesa i znatiželje. Marketing, reklama, štogod, ništa novo. Neki znaju kako funkcionira, neki ne znaju.
Ellie Goulding pobijedila je na BBC-jevoj stranici gdje svake godine kritičari biraju najveću glazbenu nadu, najveći potencijal, štogod, pod nazivom The Sound Of...i time si navukla pažnju više nego najavnim singlom albuma i evo albuma na prvom mjestu liste albuma u Britaniji. Njen glas, ta produkcija, ta glazbena energija (ne želim omalovažavati album u cijelosti, jer donosi nekoliko vrlo dobrih i zanimljivih pjesama), sve ćete to naći u boljem pakiranju, s boljom kvalitetom, zanimljivijim elementima cijele priče, ako si date samo malo truda i prosurfate internetom po pravim stranicama...
Shvatio sam da se u zadnje vrijeme sve više vodim nekim kriterijem relevantnosti. Koliko je neki album relevantan. Za svoj žanr u kojem se pojavljuje, ali i za glazbu općenito. Što novo donosi taj izvođač, pokreće li neku novu struju, pojačava li neku dosada alternativniju, podiže li zvuk na neku drugu razinu.... Onda sam pak vidio sam koliko svi hvale cover Christine Aguilere i evo stvarnosti na djelu. Bilo bi ipak preidealno kad bi netko vidio što ne valja s tim coverom, kad bi vidio da je glas i pojava Florence Welch ili La Roux deset puta ekstravagantnija od Lady Gage i svake njene aplikacije po glavi i tijelu, da smo imali Guettu i 90-ih, samo se tada zvao DJ Bobo i svi smo se smijali takvoj jeftinoj treš glazbi i slično.
Ellie jednostavno u ovom trenutku nije relevantna za glazbu. Usporedite ovaj album s albumom Amy Winehouse. Ili zadnjim albumom Justina Timberlakea. Ili La Roux. Ili Rihanne, MGMT....Ma bezbroj primjera. Šteta, jer prva polovica albuma graniči s izvrsnošću. Nekoliko odličnih pjesama koje ulijevaju nadu u zaista vrlo dobar album. Zavodljivost i melankolija u glasu pjevačice dopušta vam da joj se prepuštate još tamo negdje oko sredine, no prema samom kraju sve doslovce odlazi kvragu. Beznačajni teen pop (grozne I'll Hold My Breath i Your Biggest Mistake kao naručene direktno iz radionice Miley Cyrus, specijalno za djevojčice do 12 godina), bez imalo posebnosti i privlačnosti u sebi osim (povremeno) vokala pjevačice. Ako je to sound of 2010, blago nama, stvarno smo se usrećili. Za prvi dio albuma (točnije, pjesme 1,2,3,4,7) velika naklonost, za zadnji dio (odnosno, pjesme 5,8,9,10), izrazita nenaklonost.
OCJENA: 3+

četvrtak, 25.03.2010.

PREMIJERA: CHRISTINA AGUILERA

Christina Aguilera - Not Myself Tonight.mp3
Novi album u prodaji u lipnju, a kako sam i najavio neki dan - ovdje je najavni singl, Not Myself Tonight!

četvrtak, 18.03.2010.

RECENZIJA: MONICA, USHER

Ne bih htio da me se pogrešno shvati, ja ne očekujem od glazbenika da se prilagođava trendovima, bude nešto što nije po cijenu par stotina više prodanih kopija albuma. Ne očekujem od Brandy, Ushera, Monice i "stare" r&b garde da budu Rihanna, Lady Gaga, da surađuju s Guettom i Red One. Događa se međutim kako u zadnje vrijeme svi redom (izuzev odličnog posljednjeg albuma Brandy) zalutaju u nesvrstane. To više nije onaj stari zvuk koji smo voljeli kod njih, nije niti nešto što može konkurirati današnjim hitovima i teško da će pronaći svoju publiku. Većina njih održava se na životu uz pomoć vjernih fanova iz prošlog desetljeća, a izravni konkurenti nižu hitove. Beyonce ne samo da je apgrejdala svoj zvuk od kad je izašla iz Destiny's child (gdje ga je i tamo apgrejdala sigurno dvaput), nego je to učinila svakim svojim novim albumom. Beyonce ne slijedi trendove, ona ih stvara. Bojim se kako ta stara garda osim što nije do sada naučila tu jednu (možda i najbitniju) lekciju, nema više što ponuditi ni po starim receptima. Možda bih se prije koju godinu sa sjetom prisjetio tih imena i klasika koji su harali r&b listama, danas mislim da je nekim glazbenicima jednostavno odzvonilo. Točnije zvuku koji još uvijek neprestano forsiraju, nespremni i nedovoljni hrabri za nešto drugačije, nešto bolje. Jer osim što im ne donosi ni visoke pozicije na listama ni zaradu od albuma, ruku na srce, nisu baš ni nešto vrijedni pažnje.
Nakon neuspjelog pokušaja s mejkoverom i drugačijim zvukom na prethodnom albumu vratiti se na scenu, Monica se ovaj put pokušava vratiti korjenima. Tako je barem najavila svoj najnoviji album, no daleko je to od njenih korjena, više neki pokušaj ujedinjavanja formula koje su palile na prethodnim albumima. Nažalost, ovdje rijetko pale. Neki dan na playlisti mi je naletila Before You Walk Out Of My Life. Koliko god zapravo zvuči zastarjelo (za razliku od nekih drugih starih koje bi danas mogle parirati pjesmama s aktualnih r&b lista), vjerujte da ni jedna pjesma s njenog novog albuma nije toliko dobra. Ima tu par naznaka dobre glazbe, bilo je i na prethodnom albumu. No Monica je svojevremeno bila među vodećim r&b izvođačima u Americi, a posljedni pravi album vrijedan pažnje napravila je još tamo negdje prije 7 godina. After The Storm bio je dobar album. Breaks My Heart, Hurts The Most i So Gone ostale su neke od njenih najboljih pjesama i do danas nije ponudila nešto bolje do toga. Why Her i Hell No ušle su u tu ligu, no što joj je trebao singl Everytime Tha Beat Drop još dan danas nemam pojma. Poblajhana, tetovirana, nakićena, nepotrebno si je zakočila karijeru, dajeći pogrešno naslutiti kako ostatak albuma slijedi najavni singl i uspješno se rješavajući fanova koji su žudjeli za "starom" Monicom...
Recimo da je album za nijansu nešto bolji od prethodnog, no stare pozicije teško će si vratiti ovim albumom. Na ruku joj ide činjenica da album nije procurio puno prije službenog objavljivanja, no odmaže činjenica kako ništa na albumu nije nešto extra iznadprosječno. Par lijepih pjesmica i to je sve. Dovoljno da ju se ne zaboravi do sljedećeg albuma, nedovoljno da ju se smatra važnim faktorom u današnjoj glazbi. Konačna ocjena proizlazi iz ukupnosti albuma koji je ajmo reći složen u slušljivu i finu cjelinu, iako su mi obje gore spomenute pjesme s prethodnika koji je lošije ocjenjen, bolje od ičega s ovog.
OCJENA: -4


Evo u čemu je zapravo stvar s Usherom i Mariah Carey. Dajte im dobru pjesmu i zvučat će bolje od 99% aktualnih pjevača. U njenom slučaju, od svih ostalih. We Belong Together primjerice, gdje je ujedinjeno sve ono dobro u današnjoj r&b glazbi - dobra produkcija, odličan tekst, fino složena struktura pjesme kao neka gradacija emocija i na kraju upravo odlično prenesena emocija interpretacijom. Lišena svih prenemaganja, prekenjavanja, pjevanja o besmislenim stvarima i slično. I dok se Carey na svom aktualnom albumu previše udaljila od komercijalnog zvuka i navlači na sebe mrzitelje svojom pojavom i opravicama, Usherov problem je puno veći i ne vidim kako se u neko dogledno vrijeme izvlači iz njega. Vezan je isključivo za glazbu i tu je kvaka.
Problemi su počeli već na Confessions. Iako je po mom mišljenju to jedan od slabijih albuma iz tog razdoblja, uspio je nanizati par većih hitova, album se prodao u dijamantnoj nakladi (10 milijuna primjeraka samo u Americi) i na tim krilima Usher danas dobiva ovo malo pažnje. Bile su čak i donekle uvjerljive te njegove "ispovijedi". Omaknulo mu se, ispričava se, ok. Potencirati to na desetu ne samo da je smiješno i besmisleno, nego je zapravo prilično iritantno. Od neke iskrenosti došao je do krajnje banalnosti i u tom besramnom recikliranju jednom uspješne formule, u konačnici se zaista teško oteti dojmu kako si zapravo radi reklamu pred svim potencijalnim udvaračicama u klubu. Svaka ima šanse jer je ovisan o sexu, ni jednoj nije vjeran i svaka koja bude s njim, mora joj biti jasno nekoliko stvari. Usher je jebač svoje vrste. Ili kako se sam nazvao - pro lover. Vara, mulja, laže. I čak mu i nije toliko žao. Za sve krivi svoju neodoljivost i bezgranični seksipil, žao mu je što ta žena mora to sve podnositi, ali jebiga, takav je život kad ste supersexy, slavni i bogati. Čak je vidljiva i ta neka perverzna potreba da je uhvaćen, da objasni da je na njoj da to tolerira ili da jednostavno ode. Ako ostane, onda joj se patetično umiljava da on to nije zaslužio. Ali ističe i kako je u njegovoj prirodi da bude upravo takav. I tako u krug. Zapravo jedan relativno dobar album za sve ljubitelje r&b glazbe koji nikad nisu učili engleski jezik. Onim ostalima vjerojatno neće biti jasno zašto je ovaj čovjek tamo negdje prije 10,15 godina radio ozbiljnu, kvalitetnu i RELEVANTNU r&b glazbu, a sad se spušta na takve razine da mu je doslovce teško ne snimiti pjesmu gdje ne veliča sebe, svoja seksualna umijeća i pothvate. Koga briga, zaista?
Šteta, jer (da se vratim na početak priče), Usherov potencijal je ogroman i nemam problem s tim da ga i dalje smatram jednim od najvećih talenata današnjice, barem što se tiče vokala i scenskog nastupa. Zapleo se međutim u svoj ego i ljudima je prestao biti interesantan jer za razliku od kralja egoizma - Kanye Westa, ovaj nema ni približno toliko stvaralačkog talenta. Ima tu nekoliko dobrih trenutaka (ako zanemarimo tekstove - Pro Lover, Foolin Around, So Many Girls, u janet-jackson-maniri-Monstar..), no skoro svaka pjesma s nekim potencijalom upropaštena je lošim tekstom i ljigavom vibrom u koju je umotana, a tih malo dobrih trenutaka premalo je za jedno ovakvo ime. Degradacija se nastavlja....
OCJENA: 3+

četvrtak, 11.03.2010.

Nadoknađujem...

Ponavljam link za odličan najnoviji singl Kid Cudija, s njegovog debitantskog albuma, jednog od najboljih albuma prošle godine. Spot za pjesmu objavljen je još prije nekoliko mjeseci (video), a nova, još bolja verzija spota pojavila se ovih dana. Nikako ne propustite ni pjesmu ni spotove. Tu je i najnoviji singl za Cheryl Cole, s njezinog debitantskog albuma 3 Words. Pjesma Parachute od samog početka među fanovima je slovila za favorita. Beyoncé pak ovaj put kreće u pohod na liste kao potpora drugim zvijezdama - Alicia Keys ovih dana ima premijeru spota za singl Put It In A Love Song, a Lady Gaga i njen Telephone već se polako kreću prema top 10 na Billboardu. Ovih dana premijera i tog spota. Ovdje je i još uvijek aktualni singl za Aliciu Keys, Try Sleeping With A Broken Heart, meni najdraža pjesma s njenog posljednjeg albuma, koji je ovih dana u Americi dosegnuo platinastu tiražu. Lady Gaga će pak za nekoliko dana postati trostruko platinasta u Americi. Poslušajte i kako zvuči Marina & The Diamonds, a tu su i singlovi Bat For Lashes, grupe Phoenix, Leone Lewis te odlične Florence + The Machine. Tu je i ovotjedni američki #1 singl. Taio Cruz osvojio je britansku ljestvicu singlova još prije nekoliko mjeseci, za američko tržište na singlu se pojavljuje Ludacris, a pjesma je upravo danas ostvarila najveći skok na broj 1 za neki debitantski singl. Rihanna me pak neprestano razočarava i oduševljava. Sad sam u fazi kad ju volim. Skroz sam se navukao na Rude Boy. Šta se može...Za kraj, s meni osobno jednog od najočekivanijih albuma ove godine, MGMT s dvije izvrsne pjesme s kojima najavljuju svoj drugi studijski album, Congratulations. Enjoy!

Kid CuDi - Pursuit Of Happiness (feat. MGMT & Ratatat).mp3
MGMT - Flash Delirium.mp3
MGMT - Congratulations.mp3
Phoenix - 1901.mp3
Florence + The Machine - You've Got The Love.mp3
Bat For Lashes - Daniel.mp3
Cheryl Cole - Parachute.mp3
Lady GaGa - Telephone (feat. Beyoncé).mp3
Leona Lewis - I Got You.mp3
Taio Cruz - Break Your Heart (feat. Ludacris).mp3
Marina & The Diamonds - Hollywood.mp3
Alicia Keys - Try Sleeping With A Broken Heart.mp3
Alicia Keys - Put It In A Love Song (feat. Beyoncé).mp3
Rihanna - Rude Boy.mp3

ponedjeljak, 22.02.2010.

RECENZIJA: "SUGABABES", MARINA & THE DIAMONDS

Ne znam koji je točno razlog zašto se ova grupa još uvijek zove tako kako se zove, budući da najnovija postava po prvi put ne uključuje niti jednu originalnu članicu. Kao jedna velika sprdnja. Sugababes su svojevremeno bile kul brit pop grupa koja se izdvajala i svojom (relativnom) kvalitetom i svježim zvukom, imale su svoj neki prepoznatljiv stil a, povrh svega, bile su to djevojke koje su bile uključene u stvaranje svoje glazbe. Danas imamo 3 plastične djevojke jeftinog izgleda, koje traže apsolutno svaku priliku da pokažu svoja nauljana gola tijela i otpjevaju neku pjesmu o tome kako su sexy. Pjesme naravno u istom stilu - jeftino, jeftinije, najjeftinije... Ukoliko su glasine o okupljanju originalne postave istinite, bit će to vrlo zanimljiva situacija za promatrati.
OCJENA: 2+


Debitantski album Marine & The Diamonds je zanimljiv točno onoliko koliko traje pripjev pjesme Hollywood. Sve izvan toga je kičasto, iritantno, neslušljivo i naporno za uši. Pored La Roux, Florence i Bat For Lashes, ne znam tko bi poželio ovaj album poslušati više od jednom.
OCJENA: 2+

utorak, 09.02.2010.

RECENZIJA: SADE, FLORENCE+THE MACHINE, CORINNE BAILEY RAE, VAMPIRE WEEKEND

Volite li nove filmove Martina Scorsesea? Gledam te neke proizvode rađene po "savršenim" formulama, ali nešto nedostaje. Imamo dobre glumce, dobrog redatelja, dobar scenarij, ali jednostavno nisam dovoljno emocionalno angažiran gledajući te filmove. Ne moramo uvijek od filma dobiti ono što očekujemo, ali najmanje što očekujem je da me ostave ravnodušnim. Nekako sličan osjećaj dobio sam slušajući novu Sade. Vidim da je dobro, sve je na mjestu, ali jednostavno mi nije dovoljno dobro. Svi koji me poznaju, znaju koliko volim njene stare pjesme, a i njen zadnji album izašao je u vrijeme nekih prekretnica u mom životu, srednja škola, burni odnosi i tako to, da ne ulazim u pojedinosti...Long Hard Road je lijepa. Kao i In Another Time, Skin i The Safest Place (publika za svog favorita uglavnom ističe meni nimalo impresivnu The Moon and The Sky). Ali u konačnici, nema nekog uzbuđenja, nema ničeg novog, ničeg posebno zanimljivog zbog čega biste se nekad s guštom vratili ovom albumu. King Of Sorrow, Somebody Already Broke My Heart i By Your Side s prethodnika, daleko su superiornije od ikoje pjesme s ovog albuma. Da ne pričam o njenim ranijim klasicima. Ja sam ipak očekivao nešto više. Album u prodaji od sljedećeg tjedna.
OCJENA: -4


Florence + The Machine je pak potpuna suprotnost gore spomenutoj Sade, a Lungs je neobičan, nepredvidiv i uzbudljiv debitantski album, sa zanimljivim tekstovima, melankoličnim vokalom....Svi su oduševljeni, no meni se problem javlja u povremenoj histeričnosti albuma. Iako nedvojbeno ima nekoliko izvrsnih trenutaka, na momente ipak postane malo zamoran. Album je objavljen još prošle godine, no odlučio sam vam i na njega skrenuti pažnju budući da je nedavno objavljen i 6. singl sa albuma, a album je prije 2 tjedna skočio na sam vrh britanske ljestvice albuma, a samo u Velikoj Britaniji prodan je u oko 600 000 primjeraka. Podsjetit ću vas i da je Florence nominirana za nadolazeće Brit Awards u kategorijama best british female artist, breakthrough act i best album, a bila je nominirana i za Mercury Prize.
OCJENA: 4


Corinne me pak osvojila već prvom pjesmom sa svog novog albuma. Ne znam, neka kombinacija toga što joj se događalo u životu, taj cover koji tako puno govori da ga doslovce osjećam gledajući ga i onda otvaranje albuma u obliku pjesme Are You Here. Glas, interpretacija...De gustibus.., znam. Ali zaista, agilerovska deračina i njoj slične su toliko precijenjene da to nije normalno. Živjeli mekani, slatki vokali! Daleko od toga da su sve pjesme besprijekorne, ali Rae se s lakoćom nameće kao jedna od vodećih u svom žanru, pjevačica čije albume možemo s nestrpljenjem očekivati. The Sea je njen drugi studijski album, u prodaji se pojavio prije 2 tjedna.
OCJENA: 4+


Debitantski album Vampire Weekend recenzirao sam još davno prije nego su se proslavili i počeli osvajati top liste. I dao mu -5. Vratili su se s drugim studijskim albumom, Contra, i zasjeli direktno na 1. mjesto Billboardove ljestvice albuma. Više manje zahvaljujući usmenoj predaji, odličnim nastupima i na krilima izvrsnih kritika prvijenca. Vjerujem da nitko tko je volio prvi album neće ostati razočaran. Ja nisam.
OCJENA: 4+

edit: budući da nemam vremena pisati o filmovima koliko bih to htio, stavio sam dolje desno nekoliko preporuka, filmove koji su me oduševili i koje svakako vrijedi pogledati. A s vremenom ću listu mijenjati i/ili proširivati.

nedjelja, 07.02.2010.

USUSRET DORI (iliti što svakako propustiti)

CARLA BELOVARI - Lijepa pjesma, ali mi se uopće ne sviđa njen vokal. Zvuči kao da ima puna usta nečega, djeluje zagušeno i ne kontrolira glas, pa nerijetko počne zavijati.
FILIP DIZDAR - Slična stvar kao kod Carle. Pjesme nije toliko loša kao što je loš njegov vokal. Može stati rame uz rame Luki Nižetiću. Nikakva boja glasa, nema vibrata, ništa... I iako stalno ističe kao svoje glazbene uzore Legenda, Nutinija i Morrisona, očigledno je da njegov glas ne može nositi takvu vrstu pjesama. Izuzev Legenda čiji glas doslovce ne podnosim, Nutini i Morisson spadaju u najbolje vokale današnjice. Miljama daleko od ičega što Dizdar može ponuditi u svojoj dosadnoj interpretaciji.
FRANKA - Ne jedan, nego barem tri koraka unatrag za Franku. Nakon relativno dobrih prvih singlova, ova pjesma je jednostavno pregrozna. Dobrodošli na Doru 1997.
FEMINNEM - Stvarno nije teško na našim prostorima naići na loš tekst, stvaraju se na svakodnevnoj bazi. Ali Neda i Pamela možda bi trebale baciti svoje osnovnoškolske spomenare i leksikone (iz kojih kao da je prepisana većina njihovih pjesama) ako imaju ikakvih namjera da ih netko doživi ozbiljno, jer ova pjesma je kao stvorena za one male klince što se natječu na Z1. Nisam shvatio ovaj tekst. Evo, stvarno sam se potrudio, poslušao pjesmu nekoliko puta. Nedosljedna je, nekonzistentna, nabacani stihovi s nekim rimama koje nemaju veze s vezom. I prepuna jeftine patetike. Osim toga, kad je Branimir Mihaljević bio relevantan za hrvatsku glazbu?
NIKOLA MARJANOVIĆ - Pjesmu potpisuje Lea Dekleva. Zanimljiv vokal za razliku od Dizdarovog. Ovako na prvu zvuči dosta dobro, možda čak najbolje od svih pjesama koje sam čuo.
ALIBI - Reperi Viktor i Dino. Gošća na refrenu - Jelena. Ime iza projekta - Boris Đurđević (Colonia). Projekt - blijeda kopija Colonije (iliti Karma), zapakirana u par rap strofa i lošim vokalom na pripjevu.
ĐANI STIPANIČEV - Savršen prijedlog za duet s Igorom Cukrovom ili onom nekom Danijelom Pintarić što ju Tutić svake godine gura, koja misli da ima glas bogom dan. Ima ima. Možda u nekom svom selu. Kao stvoreno za hrvatski neukus.
SABRINA - Ante Pecotić razočarava po milijunti put. Zaista ne znam zašto ja cijelo vrijeme nekako malo suzdržano o Pecotiću. Valjda zbog onih nekih 2,3 dobre pjesme koje je napisao prije 100 godina. Ali on zaista nema ni ukusa ni kriterija.
TEŠKA INDUSTRIJA - Čim vidite da je Denis Dumančić uključen u stvaranje pjesme, jasno vam je što možete očekivati.
ŽIGA I DRUGE - Pjesma Miroslava Škore. Naslušat ćete se ove pjesme po svadbama, a prikladna je i za vatrogasne zabave, seoske zabave i slično.
MARTINA VRBOS - Napisala je i tekst i glazbu, no za razliku od njenih nekih pjesama s albuma, sve je nekako mlako, nezanimljivo i bezveznjikavo.
RIVERS - Glazbu potpisuje Tamara Obrovac. Ništa specijalno, ali bolje od većine.
MIJO LEŠINA - Potpisuje i tekst i glazbu. Ok pjesma, začudo.
Tu je i Giuliano s pjesmom Borisa Novkovića, Tihomir Kožina, Doris Teur (kantautorica sa zanimljivim vokalom ali bezveznom pjesmom), grupa Viva, Klapa iskon, neka Betty Belle.... Ništa zanimljivo ili originalno.

Općenito, Dora tone i tone i tone....I nije zabrinjavajuće to što nemamo zvijezde na Dori, one se ionako uglavnom blamiraju po drugim emisijama i zarađuju svoj novac pjevajući tuđe pjesme. Oni u konačnici nisu ni bitni za Doru. Nego je zabrinjavajuće upravo to što su OVO pjesme koje nude neke "mlade snage", neke "glazbene nade", nešto što dolazi. Kad već nemamo tu neke velike face, mladi bi trebali ovo iskoristiti kao savršenu priliku, sajam kreativnosti, originalnosti i kvalitete. Mjesto gdje će u prajmtajmu (najmanje) milijunu Hrvata pokazati zašto bismo baš njih slušali, zašto bismo nekad njihov album kupili. No ono što su oni očigledno spremni ponuditi su jedino zastarjeli, jeftini aranžmani i produkcija, glupavi tekstovi i sveprisutni glazbeni neukus. Neka svatko sluša doma ono što želi i što ga usrećuje. Ali otkud tolika hrabrost i petlja doći u subotu navečer u 8 sati pred toliko gledateljstva i izvoditi šund? Jer kao u Hrvatskoj nema prostora za izvoditi ga? To je ta prilika koju su čekali?? I zašto ako već moramo slušati reciklaže i kopije, ne možemo slušati iskopiranu kvalitetu, nego neke nove Maje Šuput, Ivane Banfić, Leteće odrede, Karme i slične?

utorak, 02.02.2010.

GRAMMY

Black Eyed Peas osvojili su nagradu za najbolju pop izvedbu grupe s vokalom. Bilo je samo pitanje vremena kad će se dogoditi jedan takav neugodan kiks. Da stvar bude bolja, ne, ostali nominirani nisu bez sluha ili glasa. I da ste kojim slučajem žmireći uboli prstom u bilo koga od ostalih nominiranih, ne biste pogriješili. Pjevačica sa katastrofalno lošim glasom i nekoliko repera oko nje, sve začinjeno kompjuterskim modifikacijama i evo nam dobitnice nagrade za VOKALNU IZVEDBU. Imali su naravno priliku i uživo prezentirati svoju vokalnu sposobnost i svi smo vidjeli kako je to izgledalo. Osvojili su 3 nagrade - pop vocal album, pop performance by a group or duo, te best short form music video.

Kings Of Leon su pak osvojili prestižnu nagradu "record of the year". Zašto, nemam pojma. Pored toliko izvanrednih alternativnih, rock, indie rock.....bendova na svijetu, nagradu osvoji onaj koji se komercijalno nametnuo. Slučajno? Ne bih rekao. Najbolja rock pjesma? Yeah right.

Taylor Swift je priča za sebe. Ona doista stvara povijest. Ne sjećam se kad je zadnji put jedna tako antipatična, netalentirana, vokalno loša izvođačica poharala glazbenu scenu. Dječje pjesme na razini osnovne škole koje zvuče kao da su sklepane u 5 minuta i nisu najgora stvar. Nije čak ni to što ne zna pjevati. Ali što je previše, previše je. Milijuni prodanih albuma i hrpa osvojenih nagrada (uključujući i Grammy za album godine) kojim se potvrđuje ovaj glazbeni vic koji traje i traje i traje......Prestalo je biti smiješno.

Jamie Foxx, T-Pain i njihov suradnik zvani auto-tune osvojili su Grammy za najbolju r&b izvedbu grupe s vokalom, pored imena kao što su India.arie, Mary J. Blige i Musiq. Još jedan u nizu bisera.

Hvala Bogu na Beyoncé. I s još 6 ne bi bilo nezasluženo. Kao što vjerujem znate, osvojila je 6 nagrada, najviše za nekog izvođača u jednoj večeri (song of the year, female pop vocal performance, female r&b vocal performance, traditional r&b performance, contemporary r&b album, r&b song). Maxwell je osvojio 2 Grammyja (male r&b vocal performance, r&b album) i moram istaknuti kako sam među prvima objavio recenziju albuma i napisao pohvale. Među ostalim dobitnicima su i Jason Mraz (male pop vocal performance, pop collaboration), Lady GaGa (best dance recording, best dance/electronic album), Phoenix, Green Day, Jay-Z, Eminem, Zac Brown Band, najbolji novi izvođač i drugi....

subota, 30.01.2010.

NOVO: TONI BRAXTON

Toni Braxton - Make My Heart.mp3
Album Pulse u prodaji 4.svibnja.

Evo i nekoliko najava, a kasnije datume uzmite s rezervom, s obzirom na činjenicu da se danas datumi objavljivanja albuma pomiču iz dana u dan.

veljača
CORINNE BAILEY RAE The Sea
SADE Soldier Of Love
THE STREETS Computers And Blues

ožujak
MONICA Still Standing
USHER Raymond vs.Raymond
AMY MCDONALD a Curious Thing
GORILLAZ Plastic Beach
GOLDFRAPP Head First
MARIAH CAREY Angel's Advocate

travanj
JENNIFER LOPEZ Love?
CHRISTINA AGUILERA Bionic

+ ARCADE FIRE, CIARA, DRAKE, JANET JACKSON, KASABIAN, KATE NASH, MARK RONSON, THE-DREAM, MGMT i mnogi drugi.....

Sve naravno na muzikologija.blog.hr.

nedjelja, 24.01.2010.

NOVO: VIVIAN GREEN

Vivian Green - Beautiful.mp3
Najavni singl novog, trećeg studijskog albuma Vivian Green, glazbenice koju sam vam davno predstavio. Za zagrijavanje pred album predlažem ipak prethodnika iz 2005.godine - Vivian, jedno odlično ostvarenje koje bi trebalo zadovoljiti sve ljubitelje suvremene soul/r&b glazbe. Debitantski album A Love Story objavila je 2002.godine.

ponedjeljak, 18.01.2010.

RECENZIJA: SUSAN BOYLE, KE$HA

Ke$ha i Susan Boyle naizgled možda nemaju nikakvih poveznica i razloga zbog kojih bi ih trebalo staviti u isti post, no poveznice ovaj put ne idu u onom glazbenom smislu, nego čisto banalnom i trivijalnom. Starija osvaja svijet svojim nastupom na X Factoru gdje je dočekana s predrasudama, a nakon toga ih je srušila ne samo čim je otvorila usta, nego je još veće iznenađenje došlo količinom prodanih primjeraka albuma. Brzinom svjetlosti doseže multiplatinaste naklade (3.1 milijun prodanih primjeraka u Americi, 1.6 milijuna u Velikoj Britaniji), a album je u prodaji tek nepuna dva mjeseca. Alicia Keys i Mary J. Blige nisu ju uspjele skinuti s vrha liste albuma, a uspjelo je to nakon nekoliko tjedana tek debitantici Ke$hi, koja je nedugo prije toga postavila i rekord za najviše prodanih downloada u jednom tjednu, nekog ženskog izvođača. Ikad! Imamo dakle dvije rekorderke, a razloga za to apsolutno premalo. Boyle zaista na momente ima anđeoski glas i njene interpretacije na pravoj pjesmi pune su dirljivih i emotivnih trenutaka. Poanta albuma? Pa i nema je previše. Simon će pobrati hrpu novaca, Boyle će popucati pred pritiskom, a album će se prodavati, prodavati i prodavati.....Sinoć sam u prolazu čuo jedan biser Vesne Pisarović. Reče dotična (koja je školovala glas u inozemstvu kako bi pjevala šlagere u Evergreenu?) kako je uvijek lako pjevati dobru pjesmu. Nisam takvu glupost čuo jako dugo. Volio bih ju čuti kako pjeva nekoliko DOBRIH ili još bolje IZVRSNIH pjesama po mom izboru. U kojima bi se utopila i ugušila nakon prva dva stiha.... Nije svaka pjesma za svakoga. I čak i ako otklonimo činjenicu da ne odgovara svačijem karakteru, emocija u pjesmi ne odgovara ni svakom vokalu, ni svačijoj interpretaciji. Upravo je to problem albuma Susan Boyle. Osim što bih se usudio reći da osim 2,3 pjesme album nema dušu niti doseže onu emociju iz primjerice Wild Horses, pola pjesama ovdje totalno je promašeno. I koliko god to nekome tko nije čuo pjesmu može zvučati smiješno, vjerujte da Madonna bolje zvuči na You'll See nego Boyle. To neko forsiranje teatralnosti, himničnosti...nije za svaku pjesmu.

OCJENA: 2+


Nisam još probavio ni Katy Perry, kad evo još jedne. Obje s bezličnim vokalima, sličnim glazbenim izričajem i bezveznim albumima, ali naravno opskrbljene kulerskim preseratorskim stavom i afektiranjem preko mjere, kako vizualno tako i vokalno. A s obzirom na to da su prijateljice, možemo očekivati i neki duet u budućnosti. Jedva čekam. Netko pored ovakvih albuma ima prostora kritizirati pop Britney Spears? Jedna Womanizer, Shattered Glass ili Unusual You su remek djelo u odnosu na bilo koju Katy Perry i Ke$he, da ne spominjem najmanje 20 drugih pjesama Spears.
OCJENA: 1+

subota, 09.01.2010.

NOVI SINGL!

Monica - Everything To Me.mp3

četvrtak, 07.01.2010.

PREMIJERA!

Mariah Carey - Angels Cry (feat. Ne-Yo).mp3

subota, 26.12.2009.

....

Bilo bi idealno predstaviti ovdje svaki dan jedan album. Nemoguće mi je međutim predstaviti sve albume koje sam preslušao kroz godinu, pa tako izaberem ili jača imena ili dugoočekivani album, album prvijenac ili neke posebno zanimljive nerazvikane albume. Puno je onih o kojima bih htio nešto više napisati, a zbog nedostatka vremena nepravedno sam ih zaobišao i pisao o "velikim" albumima koji se pojave u međuvremenu. Evo dakle nekoliko uradaka koje bih htio spomenuti prije isteka godine. Za početkak prerazvikani David Guetta i njegov prerazvikani najnoviji hit album s hrpom prerazvikanih kičastih i banalnih pjesama (uključujući sva tri singla) od kojih smo barem 70% mogli čuti 90ih; jedan od najboljih i meni jedan od najdražih muških vokala, Paolo Nutini, s pomalo mlakim, drugim po redu studijskim albumom, unatoč nekoliko izvanrednih trenutka (Coming Up Easy, No Other Way); dva odlična benda čiji debitantski albumi svakako ulaze među najbolje albume ove, odnosno s kraja prošle godine. Singlovima su prekoračili i u ovu godinu pa ih svakako moram spomenuti. Kiss of Life koju sam stavio u box s desne strane još davno svakako ulazi u jednu od najboljih pjesama ove godine. Treći studijski album Antony and The Johnsons objavljen početkom godine, nevjerojatno snažno ostvarenje koje ulazi u jedan od najboljih albuma godine. I nekoliko novih imena - The Big Pink i njihov vrlo dobar debitantski album A Brief History Of Love objavljen prije 3 mjeseca, francuski bend Phoenix i njihov odličan četvrti studijski album Wolfgang Amadeus Phoenix i The XX i izvanredan debitantski album objavljen u Europi u kolovozu, u Americi u listopadu. Ne sjećam se kad sam zadnji put čuo ovakav album, sa sve redom odličnim pjesmama. Čista petica, najčistija moguća.
Znam da nekoliko ovih izvođača ne zaslužuje naći se u istom postu s Guettom, ali eto, žurba je. Post će u sljedećih nekoliko dana biti nadopunjavan. S malim zakašnjenjem, sretan Božić, sve najbolje svima!
p.s.V.T.S.


OCJENA: -3


OCJENA: 3+


OCJENA: -5


OCJENA: 4+


OCJENA: -5


OCJENA: 4


OCJENA: -5


OCJENA: 5

Slijedi još jedno novo ime, reperica Kid Sister i njen debitantski album Ultraviolet, na kojem je skupila i nekoliko većih imena - Kanye West, Estelle i Cee-Lo. Zanimljiv retro ton albuma, no previše je rap/hip hop evoluirao da bi nabacivanje rima na glazbu iz kompjuterske dječje igrice nekome bilo previše zabavno. Zatim australski bend Empire Of The Sun i njihov debitanstki album Walkin On A Dream, objavljen krajem prošle godine u Australiji, a ove i u ostatku svijeta, s odličnim singlovima - istoimeni i We Are The People + Without You, ali i relativno lošim ostatkom albuma. Za album i istoimeni singl osvojili su najprestižniju nagradu australske glazbene industrije - ARIA, za najbolji album i najbolju pjesmu. Zatim jedan debitantski album iz radionice Marka Ronsona. Daniel Merriweather i njegov dugoočekivani album Red. Nisam fan ni lika ni djela. Ne volim njegov vokal, a i pjesme su dosadnjikave i nezanimljive. Jack Peńate s druge strane nudi puno zanimljiviji drugi studijski album. Iako sam nekoliko puta vidio na kablovskoj Pull My Heart Away, još uvijek se radi o relativno nepoznatom imenu. Svakako obratite pažnju.


OCJENA: 2+


OCJENA: 3


OCJENA: -3


OCJENA: 4+

Slijede novi albumi grupa Yeah Yeah Yeahs i Wilco, oba s po nekoliko odličnih pjesama, s tim da mi je You And I s albuma Wilco bolja od bilo koje pjesme s It's Blitz; Zatim još jedan album s kraja prošle godine, a o kojem nikad nije bilo riječi. I iako me u zadnje vrijeme neopisivo iritira Ida Prester i sve što me na nju može podsjetiti, Ladyhawke unatoč nekim sličnostima na par pjesama ima relativno dobar debitantski album, s par vrlo dobrih pjesama, ali i nekoliko vrlo iritantnih....Vrlo zanimljiv drugi studijski album Bat For Lashes (za kojega mi je trebalo dosta dugo da ga doživim), s odličnim singlom Daniel, kojeg ste vjerujem imali prilike čuti i vidjeti spot za istu pjesmu, a moram spomenuti i meni predivnu Good Love. Već te dvije pjesme bit će dovoljne da zavolite ovu glazbenicu.


OCJENA: 4+


OCJENA: 4


OCJENA: -4


OCJENA: 4

nastavlja se....

četvrtak, 17.12.2009.

RECENZIJA: MARY J. BLIGE

"None of them got nothing on me/hating on my style/they ain't got nothing on me/nothing on me/I ain't saying that I'm the best, but I'm the best" kaže Mary samouvjereno na jednoj od svojih pjesama i iako se stihovi odnose na određenog muškarca, budući da se već nekoliko puta i sama nazvala kraljicom r&b/hip hop glazbe, lako ti stihovi mogu poprimiti višestruko značenje. Imamo dvije garde - jedna je ona malo "starija", kvalitativno dominantnija i bolja (Janet, Mary, Mariah, Usher) a koja se u zadnje vrijeme bori s prodajom i hit singlovima big time, druga je ona koja bez imalo susprezanja kopira onu prvu, na tome zarađuje masne pare i štanca hitove, a naivni slušatelj i gledatelj misli kako je upravo Rihanna izmislila r&b i postavljena ramena. I lako se zaboravi kako je primjerice još prije par godina skakutala s konjskim repićem u kosi i minicom na volane, dok je pored nje (na izvedbi iste pjesme, Lose My Breathe u odavanju počasti grupi Destiny's Child) bio pravi komad žene s izvanrednim vokalom - Amerie. Ta ista Amerie imala je i tada a ima i sada više stila, bolje je izgledala i ima deset puta bolji vokal. Ali ljudi valjda vole te transformacije (kao što su i svi zaboravili kako je danas-agresivno-nametnuta-kao-ikona-stila Jelena Veljača izgledala prije par godina i što je na sebi nosila), pa danas malo tko mari za Amerie, a Rihanna je glavna tema.
Mary fura svoj film od početka karijere, nije ju briga za trendove i niti se može nazvati nečijom kopijom, a niti se itko može nazvati njenom kopijom. Ne mogu se naravno ove pjesme uspoređivati s onima s prvih albuma, ali ne može se ni današnja Mary uspoređivati s tadašnjom. I sve te velike životne poruke koje je naučila i kojima su joj pjesme ispunjene ne zvuče nimalo pozerski, kalkulantski i usiljeno. Mary je sretna. Nekad nije bila. Prošla je kroz pakao i uzidigla se iz toga uz pomoć ljubavi koju je usput pronašla i unutarnje snage i vjere. Zvuči ovako napisano kao najveći klišej, ali je uvjerljivo. I baš kao što je proces upoznavanja sebe, svojih potreba i želja dugotrajan, njena diskografija pozorno slijedi i njeno sazrijevanje. Tamo negdje prije desetak godina osjetilo se to napuštanje starog načina života i pronalaska nekih novih vrijednosti, danas kao da je lišena svih starih teških okova i sve pjesme odišu nekim novim spoznajama. Povuklo je to za sobom i sličnost određenih pjesama i pokušaj ponavljanja hita Be Without You (na prošlom albumu, pa sad i na ovom s najnovijim singlom I Am), no interpretacija Mary J. Blige s lakoćom nadjačava i slabije pjesme, a kad čujete izvanrednu In The Morning ili pak potpuno različitu The One, jasno je zašto je Mary - The One.
OCJENA: 4

subota, 12.12.2009.

SUPERTALENT....i kako ga potisnuti....

Neću se sad izmotavati i govoriti kako Nina Badrić nije jedan od glavnih razloga zašto gledam Supertalent, ali eto ugodno su me iznenadili neki natjecatelji. Nakon milijun natjecanja u pjevanju, drago mi je što su priliku napokon dobili i neki drugi talenti jer Hrvatska je ionako prenatrpana pjevačima (i to uglavnom lošim), a 99% onih koji pobijeđuju na tim natjecanjima ne naprave poslije toga ništa vrijedno pažnje, stoga je ovo došlo kao jedno pravo ugodno iznenađenje. I bilo je zanimljivo sinoć gledati okršaj "najboljih".
Tihomir Bendelja i plesna grupa Step By Step su moji favoriti i teško se mogu odlučiti između njih budući da je i kod jednih i kod drugih vidljiv ogroman talent i predanost tome što rade. No najzanimljviji dio svega toga je upravo originalan i jedinstven pristup svakom nastupu, a talent koji posjeduju dozvoljava im upravo to da svaki put budu jednako zanimljivi. Što malo tko od drugih iskorištava na pravi način. Originalno, zabavno i nepredvidivo! I za klasu bolje od svega ostalog.
Što se tiče ostalih, neosporan je talent svih plesnih finalista. Priklonio bih se grupi Sinovi jer su plesački možda najbolji, dobro usklađeni, s najbolje koordiniranim pokretima, iako im je sinoćnji nastup bio najlošiji do sada. Kod Unit X i Atomic Dance Factory također je vidljiv svojevrstan pad kvalitete, iako ja zapravo nikad nisam bio fan nastupa Atomic Dance Factory. Prvi nastup je bio dobar, ali iskopirana jedna strana ideja, drugi je bio grozan (ono što su članovi žirija prošlog tjedna nazivali čistim artom, ja bih nazvao čistim kičem), a recimo da je ovaj sinoć bio relativno dobar. Nisam baš zadovoljan ni time što ih se toliko uzdiže i hvali i time manipuliraju glasovi publike, pored očigledno boljih nekih drugih natjecatelja. Previše glumatanja na sceni, predugačke prijelazne točke, previše svega a preslab konačan rezultat.
Nina Kraljić mi je bezveze od samog početka. Od besramnog kopiranja (ali doslovce skidanja svake fraze), do forsiranja nečeg što neodgovara njenom glasu. Mala Monika ima predivan glas, no ne znam što se sinoć dogodilo. Previše falšanja, trema, neosjećanje pjesme. Ne bih previše komentirao onu dječicu (Mateo, Antonija Dora, plesni par), ništa od toga mi se ne sviđa.


Kad smo već kod takvih natjecanja, dobili smo nedavno još jednog pobjednika. I bogatiji smo za još jedan glazbeni uradak. Listi na kojoj su Rafo, Žanamari, Patrik Jurdić i Franka, pridružuje se još jedan član. Novi Toše? Novi Toni? Novi Žak? Odaziva se na ime Bojan i sve je od toga pomalo. Kad vidite ono "pod producentskom palicom Tonija Cetinskog", sve je zapravo jasno - polovica ovog albuma komotno se mogla naći i na albumu Cetinskog. A imena poput Ante Pecotića i Mire Buljana danas ionako ne jamče kvalitetu niti predstavljaju nešto u glazbenom svijetu. Ne sjećam se kad su oni zadnji put napravili nešto dobro i vrijedno pažnje. Ali to je taj naš neki standardni nedostatak talentiranih glazbenika i s tim se jednostavno treba pomiriti. Tisuću pjevača u Hrvatskoj, na svakih 100 - jedan koji nešto vrijedi. Nekad davno međutim Cetinski je bio jedan od najboljih glazbenika na estradi. Nek te zagrli netko sretniji, Mi, 23. prosinac, Tvoje Tijelo, Prah i Pepeo, Ljubav i Bol, Neka Noćas Dođu Svi, Zbog Nje, Ja Sam Zaljubljen, Kao Nekad....Dugačka je to lista odličnih pjesama. I ne znam koja mi je bolja od koje. Onda je počeo s nekim čudnim eksperimentiranjem, slučajno se u međuvremenu zalomila odlična Iz Dana u Dan, i evo ga sad u svojoj blago-onom-tko te-ima-fazi, već nekoliko godina snima jednu te istu pjesmu, u sličnom aranžmanu, po istoj formuli. Dotaknuo sam se Cetinskog jer je upravo on danas kod nas predvodnik zvuka kojeg Bojan donosi na svom novom albumu. Melodije sklepane u nekoliko minuta, slični tekstovi, slični aranžmani, a na Jedna i Jedina, Bez Mene Sretnija, Dvije Zvijezde Kraj Bagrema ili U Našoj Maloj Sobi skoro pa nećete ni primijetiti razliku. Radi se o tom jednom jeftinom zvuku kojeg ja ne mogu prožvakati i ne mogu. Niti želim. Ne sviđa mi se ni jedna (ali doslovce ni jedna) pjesma koju je Toni ponudio u ovoj svojoj novoj fazi. I suprotno onoj gore listi - ne znam koja mi je lošija od koje (Umirem Stoput Dnevno, Ti Si Najbolje, Sve Je S Tobom Napokon Na Mjestu, Što Si Ti Meni, Onaj Ko Te Ljubi Sretan Je, Neka te Odvede, Od Milijun Žena, Kad Žena Zavoli, Kad Bi dao Bog, Ako To Se Zove Ljubav, Budi Uz Mene, Blago Onom Tko Te Ima). Da ne bude zabune, ne znam ja tu listu pjesama napamet, našao sam ju na internetu. A bez zajebancije - zakleo bih se da su ove neke pjesme izvučeni dijelovi neke od ovih drugih. Najiskrenije, nisam mislio da ih je TOLIKO nakupio u zadnje vrijeme, ja sam mislio da ih je 4,5. I da mi je netko rekao da ne postoji pjesma Neka Te Odvede, nego da je to tek stih pjesme Od Milijun Žena i da sam se zabunio, ja bih mu povjerovao. Što samo potvrđuje tezu da su mi sve iste. Ili da ne postoji pjesma Umirem Stoput Dnevno, nego je to dio pjesme Ti Si Najbolje. Dakle, nije da mi svih 10 nalikuje jedna drugoj, ali dolaze u parovima ili po 3. Ako itko razumije što želim reći. Svjestan sam međutim činjenice da je ponovo vratio/stvorio svoju bazu fanova i da ljudi vole ove njegove nove pjesme, ali taj neki zvuk zvuči toliko zastarjelo i specifično, da sam apsolutno siguran da ako potražite top 10 svake europske zemlje, rijetko ćete naći ovakvu glazbu. Da ne spominjem Ameriku. Ta neka kopija kopije sanremovskih pop pjesmica koje se više ne izvode ni tamo, a kamoli da osvajaju vrhove top lista igdje. Osim možda u Bosni i Hercegovini. Zar je zaista tako teško snimiti dobru pop pjesmu, nabaciti dobar pop zvuk, fini aranžman i produkciju? Očito JE, jer kad sam prije nekoliko godina primjetio u kakvoj je krizi hrvatska glazba, mislio sam da je to samo privremeno. No situacija postaje sve lošija i lošija. I zaista mi nije jasno kako se itko buni kad ovdje pohvalim Ninu Badrić, Ivanu Husar ili Natali Dizdar (od kojih su prve dvije jedne od rijetkih pop izvođača koje pišu svoje pjesme!), a kritiziram Vannu (na prste jedne ruke mogu nabrojati njene dobre pjesme otkad je napustila E.T.) ili Gibonnija (koji nije snimio poštenu pjesmu još od albuma Judi, Zviri i Beštimje).
Album međutim zvuči kao nešto što bi Bojan ionako sam odabrao, pa možda i ne treba toliko kritizirati autore koliko (ne)ukus izvođača. Nije mi jasno zašto se priklonio tom staračkom zvuku za žene srednjih godina i bakice, kad ima itekako puno vremena za ovakve pjesme. I ne mislim pritom na ozbiljnost glazbe, da ne bi netko zabunom iščitao neki kompliment, nego na ciljanu skupinu. No s obzirom na odabire pjesama na talent showu na kojem je pobijedio, ništa čudno. Ne može mu se dakle reći da se prodao ili kompromitirao u tom segmentu, no šeta što je samim time kompromitirana najveća vrlina albuma - Bojanov vokal. Koji od loših, dosadnih i patetičnih pjesama izvlači ono najbolje što se može (a ne može se puno). Ali i koji zaslužuje bolju pjesmu.
OCJENA: 2+

srijeda, 09.12.2009.

RECENZIJA: ROBIN THICKE

Robin Thicke - 2 Luv Birds.mp3
Robin Thicke - Jus Right.mp3
Znate onaj spot Enriquea Iglesiasa u kojem se on samozadovoljava gledajući neku žensku koja plače? Jer je to kao jako napaljujuće i na to se većina dečkiju samozadovoljava - tužna cura koja plače:-S Ali to nije sve, tu je i neki twist, ona je zapravo nesretna prostitutka koju će on osvojiti. Ili što već. I onda ju poslije žvaljaka kao i svaku žensku s kojom je ikad snimio spot. E otprilike tako kao što je neugodno gledati taj spot, tako je neugodno slušati i ovaj album.
Moj Bože! Toliko prostituiranja na jednom albumu zaista je teško naći. Nešto su ipak mogli sačuvati za spavaću sobu, ne znam koga sve ovo zanima. On je doktor, ona je pacijent, ova poza, ona poza, 69, on će joj dati seksualnu terapiju, ona će se kao buniti, ali zapravo ju želi, on će od nje napraviti mrs. sexy jer je on naravno neodoljivo sexy, on bi to najradije ujutro, ona smije vrištati ako želi... Snimiti skoro cijeli album o tome je ne samo neukusno, nego je toliko besmisleno i egzibicionistički, da to nije normalno. Osim toga, pjevati o sexu je jedno (na kraju krajeva, većina današnjih hitova ima sexualne konotacije), ali ta neka Thickeova ljigava odvratna samouvjerenost kako je neodoljivi doktor/bog sexa je naprosto odvratna. Njemu treba jedna druga vrsta terapije. A ako preživite njegovu sexualnu terapiju, trebat će i vama.
Tu su pjesme koje spašavaju stvar.
OCJENA: -3

utorak, 08.12.2009.

PREMIJERA!

Sade - Soldier Of Love.mp3
I to kakva premijera! Nakon 10 godina na scenu se vraća Sade! Novi album u prodaji će se pojaviti 8.veljače 2010., a najavljuje ga istoimeni singl. Uživajte!

ponedjeljak, 07.12.2009.

RECENZIJA: ARCTIC MONKEYS, LITTLE BOOTS

Arctic Monkeys - Cornerstone.mp3
Treći studijski album grupe Arctic Monkeys nastavlja niz vrlo dobrih albuma grupe. Iako sam skloniji prethodnim albumima, ostaju i dalje jedan od najzanimljivijih proizvoda britanske pop-rock scene. Uz singl Crying Lightening kojeg ste vjerujem imali priliku čuti po raznoraznim top listama, spomenut ću i vrlo zanimljive My Propeller, Secret Door, Fire and The Thud i meni možda najdražu Cornerstone.
OCJENA: 4


Little Boots - Tune Into My Heart.mp3
Little Boots - Symmetry (feat. Philip Oakey).mp3
Razne pohvale stižu na račun Little Boots, mlade britanke koja se nedavno probila na britanskom tržištu, a koju ubrajaju u novi val elektropopa zajedno sa La Roux ili pak Lady GaGom. Album ima nekoliko dobrih pjesama, vrlo dobrih čak. Šeta što kad ju doživim ozbiljno (Earthquake, Stuck On Repeat, Symmetry), dođe pjesme poput Remedy (i to od najrazvikanijeg producenta s albuma!), s kojom se komotno može natjecati na Eurosongu, a ne stajati rame uz rame GaGi ili La Roux. Zapravo, mogao bih napisati isti komentar kao za 50 centa. Odabrati za singl jednu jedinu pjesmu koja odskače od svih ostalih s albuma je u krajnjoj vrlo bezobrazno prema slušatelju. Jeftini trik da vas se navuče na nešto čega na albumu uopće nema. Smiješno, jer pjesma zaista zvuči kao da je zalutala na album i nije nikad trebala biti objavljena kao singl, budući da je svaka druga pjesma s albuma bolja od spomenute. Iako album podosta podsjeća na puno toga što smo imali prilike čuti (asocijacije na Kylie Minogue, Lily Allen, Girls Aloud, pa čak i već spomenutu La Roux), relativno je to dobar uradak, s nekoliko vrlo dobrih i pamtljivih trenutaka.
OCJENA: -4